znao sam da su puzevi-golaci! i kod mene u dvoristu ih ima kolko oces, od ovih kisa se nakotili ko nikad pre


ali interesantno nisu nista dirali od cveca, bar za sada.. a i bolje bi im bilo, inace cu ih natopiti hektolitrima puzomora!

ponudila mi je maka puzomor, ja nisam htela, e - sad se kajem!
ovi nasi cepici su izgleda preslabi za ove gadove!
maaaakkkkooooooooooooooooooooooo!!!
doudzi, makitzee!

hm, do danas nisam primetila da mi je nesto napalo i kale, a kad sam videla stetu, uhvatila sam i, po svoj prilici, napadaca. istog insekta sam kasnije videla i na listovima kane, ciju sam sliku vec postavljala.
zna li neko koja je ovo buba na slici? da to nije ona gogina? da l' ova klopa lisce, ili se samo slucajno tu zatekla sa detetom na grbaci?
e izem ti mene i prirodu.
beton...sve cu ja u beton...

nasla sam sta je!
japanska buba (ASA!)!
www.ces.ncsu.edu/depts...ote44.html
na linku koji ostavljam, mozete naci dosta toga korisnog u vezi identifikacije insekata koji nam zagorcavaju zivot, samo treba da odaberete da li vas zanimaju oni koji haraju po basti, kuci, travnjaku...i - da znate engleski.
www.ces.ncsu.edu/depts...index.html

...kakve grozne slike...frauuuuu......stvarno grozne kao horor film.....kakva je to klima u kanadi ?

slike jesu grozne. a ja sam gadljiva i plasljiva, pa onda mozes da zamislis koliko sam energije ulozila da sve ovo slikam i podnesem blizinu svega toga.
no, posto sam veliki trud ulozila (a bogami i dosta para) u svoje biljcice, duzna sam da ih zastitim nekako. osecam se strasno lose kad otkrijem da je neka iskasapljena i izrupetana, a malo koja nije.
klima...hmmm, da kazemo da je velika vlaga u vazduhu jedan od potencijalnih faktora za bolje razmnozavanje ovih gadova. inace, vec nedeljama nam je dnevna temperatura oko 40 stepeni, nocna 20-25 stepeni.
pa posle kazu - kanada 'ladna

eh, jedva cekam vece da poprskam bastu nekim "bug-b-gon" preparatom, da zaustavim divljanje ludih insekata!

frau citat:

da l' ova klopa lisce, ili se samo slucajno tu zatekla sa detetom na grbaci?

ma kakvo dete, to joj muz s' ledja

(pa cuti, bre, valjda ja znam...dete, ka'ti kazem)

A ja mislila bajo smrdo , a jel tamo piše i kako se njih istrijebi? Moj povjetarac ode sutra po knjigu

Puževe u dvorištu sam dokusurila solju.Ako koristite so pazite da ne dohvati listove biljaka.I ako imate veće površine kupite onu za stočnu ishranu koja je jeftinija.

(ne znam jel nestko to već stavio ovdje)

Piše Petar Pavković

Domaće povrćarstvo trpi sve veće gubitke od štetnika, a sredstva za borbu protiv njih sve su manje učinkovita, bilo zato što su sredstva skupa pa se proizvođačima ne isplate, ili su nespretna za aplikaciju na većim površinama pod povrćem. Puževi golaći u tome su najveći problem. Nasade kupusa ili salate primjerice mnogu uništiti i do 30 posto uroda.
Primjena bioloških metoda u nas je među uzgajačima povrća gotovo i nepoznata, ali su zato poznati i popularni starinski recepti koji govore o ‘juhama’ za prskanje koje se spravljaju od sjeckane koprive namočene u odstajaloj vodi. To su i pripravci od suhog ružmarina, lavandina ulja, kao i fizičke barijere koje onemogućavaju puževima da se domognu povrća. No, ove posljednje spadaju u ‘povijesna rješenja’ i mogu biti djelotvorna samo na manjim gospodarstvima i u obiteljskim vrtovima. Pripravci koji puževe uništavaju zatrovanim mamcima svode se samo na dva izbora mamaca - s metaldehodom i metiokarbom.

Najefikasnija - parazitska metoda
Uzgoj povrća, koje je najzastupljenije u prehrani većine stanovništva Europske zajednice, već je odavno usvojio suvremeniji način u sprječavanju puževa. Tržište danas traži očišćeno, oprano i propisno pakirano povrće, pa ni u supermarketu ni na tržnici neće tolerirati onešišćenja i oštećenja koja su načinili puževi svojom sluzi i izmetom. Takvo povrće završava na otpadu ili u kompostu.
Domaći proizvođači i u plasteničkoj proizvodnji i u uzgoju na otvorenom gube pomalo bitku s puževima koji su na drugome mjestu po učinjenim štetama u povrćarstvu. No postoje barem odgovori na pitanja o mogućim efikasnim načinima borbe protiv ovih štetnika i to u domaćim uvjetima. Oni su dobiveni nakon opsežnih pokusa na otvorenim površinama i plastenicima, i to u tri varijante: primjena nove metode, zvane parazitska, kemijsko suzbijanje puževa zatrovanim mamcima uz potrebne agrotehničke mjere, kao i pokusi s mnogim zaboravljenim ‘juhama’ na bazi lavande, ružmarina i jabučnog octa. Prof. dr. Ljerka Oštrec iz Zavoda za poljoprivrednu zoologiju smatra da je biološka metoda uništavanja puževa golaća, o kojoj su rađeni višegodišnji pokusi, najbolja u našim uvjetima.

Sofisticirano tamanjenje golaća
Biološka metoda za uništavanje puževa soficticirani je načina ubijanja. U puža se naseli nematoda koja mu ulazi u tijelo i njime se hrani. Sam puž prestaje jesti povrće u roku od tri do pet dana, a ugiba za jedan do dva tjedna. No to nije sve. Nematoda se u tijelu puža, osim što ga izjeda, i razmožava, i čim jedan parazitni puž ugine, nematode izlaze i traže novoga ‘domaćina’. Tako populacija nematoda raste. Primjena nematoda preporučuje se za povrće kojemu su ugroženi podzemni organi (rotkvica i šparoge), ali se jednakim uspjehom koriste u zaštiti kelja pupčara (ćimule u Dalmaciji), kao i za sve lisnato povrće. U Hrvatskoj je u pokusima postignuta potpuna zaštita na velikim nasadima kupusa sve do berbe. Primjerice, urod kupusa po hektaru iznosi oko 35.000 kilograma, a ako ga napadnu puževi, prirod je i do 30 posto manje. Umjesto zarade od 140.000 kuna, ona je oko 42.000 kuna manja.
Prednost ovog prirodnog načina je višestruka. Nematoda (Phasmarhabditis hermaphrodita) jedini je nametnik puževa golaća, pa nema bojazni da će nematoda napasti i druge korisne organizme koji žive u povrtnjaku. Povrće koje se tretira prskanjem u kojemu su nematode može se odmah koristiti za jelo, ne postoji karenca, kao kod drugih zaštitnih sredstava. Jedino su tu neka pravila koje treba poštovati: otopina s nematodama mora se polijevati po povrću u sumrak, i to iz običnih polivača ili prskalica čija dizna mora biti manja od jednog milimetra.

Kemija razočarala
Kemijsko suzbijanje puževa zatrovanim mamcima pokazalo se, međutim, manje efikasno i uspjeh je izostajao jer je njihovo postavljanje komplicirano i ovisno o mnogim uvjetima. Iskušan je pripravak metaldehid i metiokarb, koji imaju propisne dozvole nadležnih organa. Njih je trebalo rasporediti oko biljaka u hrpicama, i to u jednakim količinama.
No metaldehid kao brašnasta i metiokarb kao tvar u kuglicama gubila se oko biljaka, pa su ih puževi zaobilazili. Kod prvog pripravka bilo je slučajeva da puževi ne pojedu dovoljnu količinu pa ne ugibaju, dok je drugo sredstvo bilo efikasnije. Problem je nestao u tome kako dovoljno precizno dozirati pripravke oko biljaka, stavljanje mamaca ‘od oka’ dvostruko je štetno: nepotrebno se truju tlo i drugi korisni organizmi, a ne i nametnici. Dokazano je također da je moguće razvijanje otpornosti puževa ne neke od ovih pripravaka.

Narodni recepti - škodljivi
U pokusu prvi put je znanstveno istražena efikasnost starih pripravaka koje se, u nedostatku modernijih sredstava ili zbog njihove cijene, primjenjivali povrćari. To su u prvom redu biljke s repelentnim učinkom, odnosno one koje svojim oštrim mirisom odbijaju kukce i puževe. Tražeći po staroj literaturi i po starim časopisima specijaliziranima za povrćarstvo, to su bile biljke poput lavande, ružmarina, češnjaka, rajčice, kadulje te neke druge. Od njih su se koristili sastojci poput eteričnih ulja ili juhe, dobivene iskuhavanjem ili namakanjem izboja ovih biljaka u vodi.
Primjenjujući biljne ekstrakte ili juhe (prema opisanim starim recepturama), a u kombinaciji s aditivima, primjerice s voćnim octom, treba biti vrlo oprezan u primjeni, jer može doći do fitotoksičnog učinka. Posebno je opasna koncentracija jabučnog octa, vode lavandina ulja u omjeru 0,125 l octa, na jednu litru vode i pet grama lavandina ulja. Škodljivost ovog narodnog recepta (danog u jednom starom časopisu) dokazana je na grahu, zelenoj salati ( sorta kristalka), kao i na presadnicama korabice. Zato je savjet da se fototoksičnost ovih pripravaka testira prvo na jednoj ili dvije biljke.


PUŽEVI - LJUBITELJI PIVA

Među najneobičnijim sredstvima za borbu protiv puževa je - pivo. Pivski trapovi, kako su nazvani u pokusu, sastoje se od posudica jogurta ili drugih limenki koje se ukopavaju u tlo s rubom oko jedan centimera iznad tla, kako bi se sprječilo da u pivo padnu neki drugi korisni kukci iz porodice Carabidae ili pak pauci. Pivo je potrebno mijenjati svaka dva-tri dana i ukloniti utopljene puževe koji ne mogu odoljeti mirisu piva. Tu su i drugi hranidbeni trapovi načinjeni od ostataka voća, primjerice lubenica, dinja, ananasa, grejpa, ili pak mlijeka, sirutke, kao i mješavine vode i kvasca, koje su također neodoljive najezdi puževa.
Među narodnim sredstvima protiv puževa u povrtnjaku su i obične fizičke barijere: pilovina, gruba kora od drveta, vapno, oštri šljunak ili izlomljene kore od jajeta. Sve to skida sluz s puževih stopala i onemogućava im kretanje pa puževi ugibaju od dehidracije. Dosta je efikasna i barijera (ograda) od tankoga bakarnog lima. Ona se ukopava na dubinu od osam centimetara u tlo, a visoka je oko 25 centimetara. Na puževe ograda djeluju odbojno jer prema vlažnom stopalu puževa bakar stvara električni naboj, koji tjera nametnike. Bakarne trake posebno su djelotvorne na mjestima gdje povrtnjak treba obraniti od vanjske najezde puževa s okolnih livada, živica ili zapuštenih travnjaka.



sa www.hic.hr/vrt28.htm

Puzevi u vasoj basti imaju, prAkticno, neogranicen apetit i njihovoj prozdrljivosti nema kraja. Narocito su nezni listovi i mlade socne biljke zrtve njihovog nocnog pohoda. Preko dana se kriju na vlaznim i senovitim mestima, a nocu izlaze u potragu za hranom ostavljajuci sluzav trag.
U novije vrme registrovana je nova vrsta puze golaca, znatno krupnija od do sada nama poznatih. Crvene je boje i u narodu se odomacio naziv crveni puz (Arion lusitanicus). Postojbina ovog puza je Spanija pa ga nazivaju i spanski puz. U nasoj zemlji je konstantovan prvo u okolini Beograda (Bezanija, Krnjaca), zatim Ivanjici, a sada ga ima na Zlatiboru, u Sevojnu, Gornjem Milanovcu, okolini Pazove itd.
Hrani se uglavnom sirokolisnim biljkama. U vrtovima najvise voli viole, hrizanteme, razlicak, magnolije...Interesantno je napomenuti da se hrani i nekim biljkama jako otrovnim za coveka, kao sto je Datura. Velicine je kao mali mis i zbog toga pravi velike stete. Crveni puz je strvinar i moze se naci kako jede uginulu pticu ili zgazenog crvenog puza. Kinezi koriste patke koje se hrane njime, dok ga ostala zivina ne voli.
Pocetkom septembra pocinje da polaze jaja u zemlju ili u rasadnicima izmedju kontejnera od crnih folija u velikom broju. Jaja su bele boje i moze se naci nekoliko stotina na 2m2. Posle polaganja odrasle forme uginjavaju. Do kraja godine deo jaja se pili, tako da crveni puz prezimljava u stadijumu jaja i mladih puzeva. Na prolece, budjenjem vegetacije i oni se bude i pocinje ishrana. Crveni puz proizvodi manje sluzave materije, pa i manje prlja cvece za razliku od drugih puzeva.
S obzirom na krupnocu, ima vece potrebe za vodom pa lakse moze da prezivi 50% gubitak vode sto je vazno pri izboru preparata. U praksi se najvise koristi negaseni krec koji se prosipa u trakama izmedju sklonista i mesta ishrane. Puzevi nailaze na ove trake, a negaseni krec im oduzima vodu i zbog toga uginjavaju. Trenutno je na nasem trzistu na raspolaganju preparat PUZOMOR PELETE koji se razbacuje izmedju skrovista i mesta ishrane. Ovo treba izvesti obavezno pre polaganja jaja odnosno u septembru.

clanak uzet iz "Moja lepa basta" broj 12/2005


PA OVO JE STVARNO KATASTROFA – MRZIM IH!!!

Uuuh!
Možda ga kod nas u HR nema
Da, da, samo se nek nadam, svašta mi uvezemo iz EU!
Obratit ću pažnju u proljeće na crvene puževe
Hvala Mako!

Evo fotki...

PUZOMOOOooOooOooOooR!