YAMADORI
Određeni japanski pojmovi su se uvriježili u kulturi bonsaija, jer se njima u jednoj riječi može opisati ono za što u našem ili nekom drugom jeziku treba i po nekoliko rečenica. Kada bilo gdje u svijetu uzgajivaču bonsaija spomenete jin, shari, nebari, moyogi, yose-uye, shohin, matsu, on će vas razumjeti. To su najčešći ne samo japanski, već sada i internacionalni pojmovi o kojima smo detaljnije govorili u prošlim nastavcima (vidi Bonsai škola 40-44).
Još jedan veoma važan pojam je YAMADORI, a označava bonsai stabalce izvađeno iz prirode. Vađenje iz prirode je samo jedan on načina na koji se može doći do materijala pogodnog za bonsai, pored uzgoja iz sjemena (najsporije!), uzgoja iz reznice, margote ili preoblikovanja lončanice iz rasadnika.
Odlazak u prirodu i pronalazak prikladnog primjerka nije lagan posao i ne preporuča se početnicima. Važno je napomenuti da se ovdje ne misli na vađenje mladica - biljaka starih samo nekoliko godina, već starijih primjeraka koji su uslijed teških životnih uvjeta zakržljali i ostali patuljasti. Pronalaskom takvog primjerka preskačemo vrijeme i pronalazimo već "gotov" bonsai, što je svakako brže nego da nešto slično pokušamo uzgojiti iz sjemena. Naravno neusporediv je karakter koji je priroda dala malenom stabalcu iz neke škrape koji raste u šačici zemlje, s bonsaijem uzgojenim iz sjemenke i orezivan u posudi u idealnim uvjetima, 10-ak godina.

VAĐENJE BONSAIJA IZ PRIRODE

Najkvalitetniji svjetski bonsai su uzgojeni upravo od stabalaca izvađenih iz prirode odnosno YAMADORIJA.
Osnovno zašto su takva stabalca dobra za uzgoj u bonsai, su sljedeći:
- većinu autohtonih vrsta, koje su najbolje za uzgoj kao bonsai, ne možete kupiti u vrtnim centrima,
- stabalca u vrtnim centrima uzgajana su za drugu svrhu i ne moraju imati karakteristike i kvalitetu koja je poželjna za bonsai stabalce,
- mladicama uzgojenim iz sjemena ili reznice trebaju desetci godina da dostignu kvalitetu sličnu patuljastim stabalcima koja se mogu pronaći u prirodi, a i nakon toga postoji velika razlika u kvaliteti,
- karakter stabla razvija se kroz godine, a posebno ako stabalce živi u teškim životnim uvjetima. Npr. vjetar može utjecati na smjer pružanja grana, a stabalce cijelim svojim izgledom svjedoči u kakvim uvjetima raste. Takav karakter nemaju biljke iz rasadnika koje rastu u idealnim uvjetima.
Naravno brojna su ograničenja i problemi vezani za vađenje iz prirode. Da bi se to izbjeglo treba imati iskustvo. Početnicima se ne preporuča vađenje iz prirode jer im stabalce najvjerojatnije neće preživjeti, pa bi prvo bi trebali ovladati lakšim bonsai tehnikama. Drugi problem je da kada i nađete zanimljivo patuljasto stabalce u prirodi, trebate tražiti suglasnost vlasnika zemljišta, da ga možete izvaditi. Važno je napomenuti da ste stabalca ne smiju vaditi u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim dijelovima prirode. Najbolje primjerke često možete naći u situacijama nemogućim za vađenje; na nepristupačnoj klisuri ili primjerak izrastao iz samog kamena.

jeli ima odredjeno godisnje doba u kome se drvo vadi iz prirode

Na našem podnevlju za lišćare je najbolje proleće pre kretanja vegetacije, a za četinare ili u proleće ili polovinom avgusta.
Pozdrav.

Posle godinu dana čekanja dobio sam dozvolu da mogu da pokupim Yamadori bora, Sl.1.) !!! Reč je o Belom boru, lat.Pinus Strobus,koji ima nedostatak, baš kao i himalajski i apeninski bor, a taj je da jako teško daje grane u pozadini, tj. povratne grane. Bez obzira na to, sam odlučio da ga pokupim, jer za taj problem postoje rešenja. Ako ga picikanjem ne nateram na povratne grane, onda ću ići na nakalemljivanje pupoljaka ili sadnica crnog bora po njegovim granama. Pa da krenem sa pričom, koja će možda pomoći onima koji se tek spremaju za takvu avanturu. Malo smo se gledali , Sl.2 i Sl.3 .),

... te sam odlučio da potkratim grane, Sl.4. – Sl.6.),

... koje su bile mnogo dugačke, Sl.7.),

... a što mi je ukazivalo na problem povratnih grana. Još jednom sam ga odmerio, Sl.8.) i krenuo, Sl.9.) u akciju.

Pauza i meni i njemu, Sl.10.). Nastavljam, Sl.11.) i Sl.12.).

Posečena srčanica, Sl.13.) i kada sam zavukao lopaticu ispod, Sl.14.) znao sam da ga nosim kući, iako je bilo oko 30 kg

... zemlje oko njega, Sl.16.) do Sl.18.).

Imao sam spremne dve posude koje su mogle proći, Sl.19.). Odabrao sam plastičnu, postavio plastičnu mrežu svuda u krug, žicu za ućvršćivanje i pomiće ( vulkanski šljunak) kao drenažu, Sl.20.). Potom sam uklonio višak ( oko 10 kg ) zemlje, Sl.21.),

... obradio srčanicu, Sl.22.), naprašio hormone po posečenom korenju, Sl.23.) i ga lepo smestio u posudu,

...a oko njega ugurao smesu pomića (vulkanski šljunak) i zemlje za cveće, Sl.24.) – Sl.26.), a na kojima „vidim“ budući stil – Sankan ili „Duplo deblo“.

Detalji, Sl .27. i 28. – prirodni jinovi i Sl.29.)- lepa kora. Toliko za sada, puno pozdrava !!

Ova bukva mi je trenutno najizgledniji materijal u dvorištu.
Izvađena je na planini Goliji 2010 godine u proleće, neposredno pošto smo se vratili iz Kaštela, sa Bonsai konvencije.
Ali orezivana je "na mestu" (u prirodi) 2005 i 2007 godine.
Kao što rekoh, pronađena je u julu 2005, pored samog puta, i da nije izvađena prošle godine, ove godine bi je mehanizacija koja radi put ubila.
Kutija je skovana prilikom sađenja, a ja kao da nisam bio pri sebi, ili me metar "slagao" - premerio sam busen i skovao sanduk koji je po dužini i širini bio po 30% veći nego što je potrebno (a višak zapremine sami izračunajte ). Sad mi je to veliki problem, i na proleće mora da se seli u neku manju posudu, nadam se keramičku.
Posađena je u prirodan supstrat - pesak od sedre, koji je izvađen iz jednog manjeg rečnog toka u blizini Ivanjice, sa dodatkom 10% treseta (belog jako krupnog). Izbor je pao na ovaj materijal jer je vrlo porozan, a zadržava dosta vlage, poput nekih modernih supstrata koji se kupuju. Bio sam malo skeptičan kako će biljka koja je rasla bez grama karbonata u prirodi reagovati na supsrat od krečnjaka, ali ova bukva je rasla prethodne dve sezone "k'o iz vode" .
Igrao sam se sa novonabavljenom (Draganovim) igračkom - horizontalnom Makitinom brusilicom, i obradio neke veće rezove - sad shvatam da sam to uradio u nevreme, i sa strepnjom čekam proleće.

Ima tu mnogo da se radi, ali ovo mi je trenutno najbolji materijal (po mom mišljenju).