Quote:: |
gandrad:...Mada mi kod nas imamo dosta neuzoranih parcela, pa ako neko hoće može probati ,niko mu neće zameriti, ni kiriju naplatiti, garant, dodji čoveče pa se obogati. |
zorangm citat: |
Ispravno razmišljaš, PeZejac Samo otvorenog uma i širom otvorenih očiju ![]() Najvažnije u celoj priči je ne biti zadrt, zatucan, ciničan i sumnjičav. Neophodno je da se to prevaziđe (što je u Srbiji poprilična retkost), da bi uopšte mogao da se baviš takvom vrstom baštovanstva. Sledeća bitna stvar je da znaš bar osnove pedologije i da tlo u svojoj bašti svrstaš u neku od postojećih kategorija, bar približno. I da ga posmatraš, upoznaješ, gnječiš, prevrćeš po rukama i voliš ![]() Zaboravi sve isključive savete tipa „nema ovoga bez onoga“, „posle onoga nema onog drugoga“ i slične...i probaj. Evo mog iskustva Imam povrtarsku baštu dva puta po 7a. Dva puta, jer sam je pre šest godina tako podelio, polovinu radim klasično, oranje i tanjiranje, polovinu bez oranja. Uporno. Ne odustajem (a pomišljao sam više puta), jer svi koji tako rade, ponavljaju da je potrebno strpljenje, pre svega. Zemlja je u blizini ibarske magistrale, teška smonica sa oraničnim slojem od četrdesetak cm, ispod se žuti glina, mogla bi se odmah, bez obrade, peći cigla od nje, čini mi se. Prve tri godine, neuporedivo veći rod u „klasičnoj“, pooranoj bašti. Sledeće dve sezone takođe bogatiji rod, ali nije bila tako velika razlika u količini povrća. Ove godine nemam komentar, jer je skoro sve o’šlo k vragu, u oba dela...ne ponovila se. Ali je zato ove jeseni uočljiva velika razlika u kvalitetu površinskog sloja tla. Zemlja koju iz godine u godinu samo nastirem (ne predebelim slojem), je meka, topla, ušuškana, u njoj sve vrvi od života. Od ranog proleća do kasne jeseni, po njoj se može hodati i raditi, nema blata, što je, po meni, divna prednost, ako voliš da čeprkaš po bašti. Čak i ovih decembarskih dana, supruga i ja koristimo svaki trenutak da provedemo u tom delu. Mnogo je vrsta lekovitog bilja i kupusnjača još uvek tu i bašta izgleda veselo, kao da zime neće ni biti. A i ako je bude, stare sorte povrća su prilično otporne na hladnoću, prethodnih zima beše štogod i da se ubere, sve do proleća. U tipičnoj srpskoj bašti, uredno plevljenoj i okopavanoj, tlo se od ovih kiša toliko „zdudalo“, da ne mogu ni budakom ni ašovom da ga prekopam. Što znači, morao sam čekati komšiju sa traktorom. Što dalje znači, ogromni prevrnuti blatnjavi busenovi čekaju pogodan trenutak da budu istanjirani. I nema ulaska u taj deo bašte do proleća. Sve izgleda kao jedna ogromna rana kojoj je potrebno puuno vremena da zaraste. Da skratim, polako idem ka tome da batalim oranje skroz. Što sam više u toj priči, sve mi teže pada to...silovanje zemlje. Verovatno nekome ovo zvuči kao preterivanje, ali ja to tako doživljavam. |
drveni citat: |
Samo jedna stvar da bude jasna. Debelo greši svako ko misli da je: poljoprivreda bez pluga = leba bez motike To ko misli, može sebi to slobodno da izbije iz glave. |
Sva vremena su GMT + 1 sat