Štetočine napadaju brojni prirodni neprijatelji, predatori i paraziti koji su jedan od glavnih regulatora dinamike populacije štetočina, mada se zbog neadekvatne primjene sredstava za zaštitu bilja njihov opstanak često dovodi u pitanje. U prirodi, prirodni neprijatelji održavaju prirodnu ravnotežu štetočina, zbog čega se u prirodnim biotopima rijetko dešavaju masovne pojave insekata.
Predatori svoju žrtvu odmah ubijaju i njome se hrane. Kao predatori pojavljuju se insekti iz gotovo svih redova iz kojih se pojavljuju i štetni insekti: Dermaptera - kožokrilci, Ordhoptera – pravokrilci, Thysanoptera – tripsi, Hemiptera – stjenice, Coleoptera – tvrdokrilci, Neuroptera – mrežokrilci i Diptera – dvokrilci. Međutim, nemaju svi jednak značaj u regulaciji brojnosti štetočina. Mnoge vrste su istovremeno i fitofagi i zoofagi odnosno i štetočine i korisni i često je šteta koju izazivaju veća od koristi koju imaju kao predatori. Najbolji primjer za to je uholaža – Forficula auricularia L. koja je poznata kao štetočina u voćarstvu i cvjećarstvu ali je istovremeno i značajan predator lisnih vaši, grinja i jaja drugih štetnih insekata u voćarstvu. Slično je i sa predstavnicima reda Thysanoptera koji su uglavnom fitofagi, ali neki predstavnici mogu biti predatori grinja i sitnih insekata. |