Poslato: Pet Dec 24, 2010 8:47 pm----
E, da nas sam bio kod svoje 7 godina stare sekvoje, koju imam posadženu izpod vikendice na visini 42ometara nad morem. Rano u prolječe sam je presadio malo niže, jer je nisam posadio na pravo mjesto. Prije je rasla na vrh brda, gde je vjetar jako puhao, pa sam se malo bojao, da bi u budiučnosti možda pala na vikendicu. Znam, da sekvoja ima dovbar korije, ali svejedno. A tu, gde sada raste, ne puše ništa.
I šta sam primjetio, to što sam več negde pročitao, da ona raste i zimi, ako ima ugodno vreme. Jer ovih dana je kod nas oko 7 - 8 stupnjeva plusa i više. I na stranskim grančicama su vršaci baš svjetlo zeleni, kao u prolječe, kada počne da raste.
Sutra vam pošaljem sliku.
Evo još nešto o povijesti uzgoja sekvoja u Jugoslaviji iz časopisa Hrvastke šume: Broj 5—6 MAJ—JUNI 1958.
sumlist.sumari.hr/1958...df#page=35
PROIZVODNJA SADNICA GOLEME SEKVOJE
Ing. Buro Zmijanac, Zagreb
U našoj domovini još uvijek se malo uzgajaju strane vrste drveća
iako zato ima dovoljno klimatskih, pedoloških i drugih uslova. Istina,
mnogo se uzgajaju u novije vrijeme razne vrste topola, kako domaćih,
tako i stranih, ali same topole ne mogu da podmire različite naše potrebe
za drvetom. U nizinskim krajevima, a i u krajevima našeg sredogorja.
osobito se osjeća pomanjkanje drveta četinara, koga tamo uopće nema.
ili ako ga i ima, onda u vrlo malim količinama (bor). U nas jela uspjevr.
dobro iznad 600 m nadmorske visine, a smrča traži još i više položaje.
Domaći borovi imaju široki areal , pa bi mogli uspjevat i vrlo dobro i u
nizinskim krajevima, a i u našem sredogorju, ali na žalost nisu udomaćen'
nit i na sredogorju, a još manje u nizini. Razlog tome bi t će vjerojatno u
tome, što bor u prvoj mladost i vrlo sporo raste, pa ga zaguši drugo drveće
i korov. Uz pravilnu njegu uspjelo je i u našim nizinama uzgojiti lijepe
borove kulture na takovim tlima na kojima se listopadno drveće teške
moglo uzgojiti (Đurđevački pijesci). U okolini Varaždina ima lijepih sastojina duglazije, a na području Vinkovačkog kotara nalazi se jedna sastojina virginijske borovice. Na stubičkoj strani na Medvednici vrlo dobro
se prirodno pomlađuje američki borovac, koji je tu unesen koncem prošlog
stoljeća. Na južnoj strani Medvednice unesen je na nekih 6 ha kanadski
bor, ali tu baš najbolje ne uspjeva. Na Pohorju postoji jedna mala sku
pina Lawsonovog pačempresa. Eto, to su samo neki pokušaji masovnijef;
unošenja stranih četinara u naše šume. Istina, po našim parkovima na
ilazimo na razne vrste domaćih i stranih četinara, ali to su većinom ili
samo pojedina stabla ili po nekoliko stabala u skupini jedne vrste. Po
tim nekim soliterima teško je doći do nekog zaključka, ali zato ne bi
smjeli odustat i od pokušaja da više stranih četinara unosimo u naše šumo
tamo, gdje se drvo četinara jako traži i gdje ga je teško i skupo dopremat i
iz jako udaljenih krajeva naših planina.
Osim nekoliko već ovdje nabrojenih par vrsta četinara s kojima se
pokušalo prodrijeti u naše šume, bilo bi potrebno pozabaviti se još i sa
močvarnim taksođijem, golemom tujom i golemom sekvojom.
Promatrajući pojedina stabla goleme sekvoje na području grada Za
greba, koja tu vrlo dobro uspjevaju, sakupljali smo sjeme domaćih sekvoja i počeli ga sijati, ali većinom bez uspjeha, jer su naše sekvoje još
premlade, pa sjeme ima slabu klijavost. Radi toga sam nastojao da sjeme
dobijem iz Amerike, što mi je i uspjelo zahvaljujući susretljivosti gđice
Ann e Wiene r iz San Francisca, koja mi je nabavila i poslala već u
više navrata sjemena goleme sekvoje.
A. Općenito o golemoj sekvoji
Sequoia gigantea Dese, golema sekvoja potječe sa zapadnih padina
Siera Nevade iz Kalifornije i Oregona sa 1500 do 2500 m nadmorske vi
sine. U njezinoj domovini prosječna visina stabala kreće se preko 70 m,
a najviša je 95 m, dok prsni promjer iznosi 3 do 10 m. Starost pojedinih
stabala iznosi i do 4.000 godina. Prvi je opisao 1847. god. njemački bota
ničar Stephe n Endlicher , koji joj je i dao ime Sequoia po imenu
Indijanca Cheroka. U parku Yosemite-u raste tako zvano »Wawona« ili
»tunel-stablo« kroz čije deblo vodi cesta. Prsni promjer toga debla iznosi
8 m, a visina 70 m. (si. 1).
God. 1870. J a m e s W o l v e r t o n našao je u šumama sjeverne Kalfornije golemu sekvoju, koju je po svome komandantu prozvao »Gene
ral Sherman«. Cijelo to područje sa »Generalom Shermanom« je sada
Sequoia nacional park blizu Tulave u Kaliforniji. Bliže San Franciscu
nalazi se _ Calaveras Suma sequoia. Osim tih nacionalnih parkova rastu
sekvoje u Yasemite nacionalnom parku i u Converse Basin-u.
Od svih sekvoja najveću drvnu masu ima »General Sherman«, koji
je visok 82 m s prsnim promjerom od lim , a drvnom masom od 2718
kubika i težinom od 5605 tona. Starost toga giganta cijeni se na 3500 do
4000 godina. Osim »Generala Shermana« još su znamenit i gigant i »Lin
coln drvo«, »Me Kinley« i »Wachington drvo«. Svih velikih i starih gi
ganata ima olco 1600 komada u Garfild šumi u Sequoia Nacional parku.
I mlađe goleme sekvoje su velike. Naše sekvoje u Malinovom parku
u Zagrebu kupljene su kao male sadnice u Parizu 1870.. i 1876. godine, pa
su prema tome sada stare nešto preko 80 godina. Prsni promjer iznosi im
182 cm, i 191 cm, a visina oko 40 m; dakle drvna masa sa granjem iznosi
oko 50 m3 svakog pojedinog stabla
Osim sekvoja u Malinovom parku, koje su nabavljene u Parizu, na
lazi se u Zagrebu još nekoliko primjeraka sekvoja, koje su donesene iz
Karlovca 1905. godine (si. 4) i 1911. godine iz Munchena. Nekoliko
primjeraka ima po zagrebačkim privatnim vrtovima sekvoja, koje je uz
gojio u fakultetskom rasadniku profesor dr. Petračić oko godine 1935.
Izvan Zagreba u Hrvatskoj se nalazi sekvoja u parku Opeci u mjestu
Vinici nedaleko Varaždina, u Samoboru, u Karlovcu i u još nekim manjim
parkovima po Hrvatskom Zagorju.
Sve sekvoje u Hrvatskoj rastu na manjim ocjeditim brežuljcima, a
one koje su bile posađene na ravnome terenu u parku Maksimiru, osušile
su se Čini se da sekvoja ne voli nizinu ili radi visoke podzemne vode ili
radi kasnih i ranih mrazeva u nizini, a vjerojatno i radi jednog i radi
drugog razloga.
Sve sekvoje u Hrvatskoj imaju jako lijepo razvijenu i pravilnu
krošnju, a deblo ravno, pa ih prema njihovom habitusu možemo ubrajati
među najdekorativnija stabla u našim parkovima. Kora im je crvenkasto
smeđa i duboko izbrazdana, koja vrlo slabo gori, pa su sekvoje, radi svoje
debele kore pri dnu, jako otporne, jer ne stradaju od prizemnih požara
Stanje sekvoje nemaju žile srčanice, ali zato im je korijenje jako razgranjeno i dugo po vise desetaka metara oko stabla, pa radi toga sekvoje se ne izvaljuju i ako imaju ogromnu, ali i simetričnu krošnju.
Ljuskave trobridne i oštro usiljene vazda zelene iglice, oko 6 mm duge
spiralno su poredane i na grančici prilegle. Cvate od veljače do travnja'
a cešen sazrijevaju koncem druge godine od kolovoza do studenog Češeri
su 5—b cm dugi i oko 4 cm debeli. Pod svakom ljuskom nalazi se 3—8
sjemenki, dakle oko 200 komada u jednom češeru. Sjemenke su svijetlo
žute do 5mm duge, u sredini zelenkaste. Kod odraslih spolno zrelih sekvoja (preko 200 godina starih) klijavost iznosi oko 30%. Upravo začudžuje kako ovako veliki giganti imaju male sjemenke, kojih u jednu kutiju od šibica može stati oko 1500komada.
B. Proizvodnja sadnica goleme sekvoje iz sjemena. *
Sjeme goleme sekvoje treba sijati po vlažnom humusnom zemljištu
u svibnju kad je lijepo i sunčano vrijeme. Posijano sjeme treba pokrit i sa
humusnom prašinom barem 3 mm debelo. U sjeni sjeme vrlo slabo klije.
Barem prvih šest do osam dana nakon sjetve potrebno je sjemenu dosta
sunca i topline, a čim se pojave crvene klice, obično poslije desetog dana.
treba zasjenjivati mlade biljčice, da ih jako sunce ne sprži. Sjeme klije
sa tri, četiri ili pet svijetlo zelenih kotiledona sa crvenkastim stabalcem.
Zemlju treba držat i stalno umjereno vlažnu. Zalijevanje sa kišnicom je
mnogo bolje nego sa običnom vodom, ali treba paziti, da se zalijevanjem
ili na koji drugi način biljke ne zaraze sa fuzarijem. Nakon tr i nedjelje
počnu se razvijat i iglice, a poslije i grančice, od kojih se već u kolovozu po neke mogu upotrebit i za reznice.
U prvoj godini mlade biljke dostignu
visinu oko 25 cm, u drugoj se razgranaju i narastu oko 60 cm visoke, a
koncem treće godine već su visoke i do 1 m (si. 8). Prve i druge godine
treba biljke za jake žege zasjenjivati. Debeli snijeg i zima im ne smeta u
našim krajevima, jer mlade biljke se ne smrznu, kad su pokrivene sni
jegom, ni u tako jakim zimama kad temperatura padne i ispod —32° C.
U loncima se slabije razvijaju biljke sekvoje nego u rasadniku. Dok
su biljke u rasadniku narasle za dvi.ie godine i do 60 cm visoke, u loncima,
koji su bili preko zime u stakleniku, narasle su za dvije godine visoke
samo 32 cm (si. 4). U loncima je korijenje biljaka čupavo, dugačko i savi
jeno, a u rasadniku mnogo kraće, deblje i. čvršće.
U rasadniku na Sljemenu oropale su od studeni 1954.—1955. i 1955.—
1956. god. mnoge jednogodišnje biljke zelene duglazije i naše jele, a ne
koliko biljaka goleme sekvoje još uvijek se dobro drže i svakog proljeća
ponovo se zazelene i potjeraju. Istina, tih nekoliko sekvojinih biljaka u
rasadniku na Sljemenu (nadmorska visina oko 900 m) ne rastu tako brzo
kao biljke u rasadniku u Zagrebu, ali još uvijek su veće, nego biljke
obične jele i zelene duglazije iste starosti.
C. Proizvodnja sadnica goleme sekvoje iz reznica.
Ako početkom druge polovine kolovoza odrežemo grančicu 2 do 5 cm
dugu sa sekvoja, koje su u proljeću sijane, i posadimo je bilo u vlažni
pijesak ili vlažni humus, grančica za tri do šest nedjelja stvori kalus i
počne puštat i korijenje. Takovu biljku posadimo u lončić i metnemo u
staklenik preko zime, pa na proljeće, već dobro razvijenu biljku sa
korijenjem, kad više ne prijet i opasnost od golomrazice, presadimo u
dobru humusnu zemlju u rasadniku. Reznice treba zasjenjivati i čuvat i
od jakog sunca isto tako kao i jednogodišnje i dvogodišnje biljke iz sje
mena. I od dvogodišnjih i trogodišnjih biljaka rezali smo reznice 5 do
10 cm duge, stavljali smo ih u vlažni pijesak ili vlažni humus, zasjenjivali
smo ih i svaki dan pomalo vlažili ü stakleniku. Gotovo sve su se reznice
zakorijenile i dobili smo na taj način priličan broj sadnica goleme sekvoje.
Bolje se zakorjenjuju reznice kraće (2—5 cm), nego dulje (6—10 cm).
Opazili smo, da se teže zakorijene reznice od starijih sekvoja, pa tako
reznice od trogodišnjih sekvoja trebaju i po tri mjeseca biti u stakleniku,
da se potpuno zakorijene.
Reznice smo rezali sa biljaka od prve polovine kolovoza, pa sve do
konca listopada u rasadniku i metal i smo ih u staklenik. Do proljeća su
sve bile dobro zakorjenjene i sposobne da se presade u lončiće ili u
rasadnik, gdje smo ih zasjenjivali. One reznice, koje smo dobivali
od biljaka u stakleniku u studenom, prosincu, siječnju, veljači, ožujku,
pa čak i u travnju i odmah ih stavljali u vlažni pijesak ili humus, također
su se zakorijenile u stakleniku najdulje za tri mjeseca.
Jednogodišnje biljke goleme sekvoje dobivene iz reznica dostignu
visinu oko 30 cm u rasadniku, a u lončićima oko 20 cm (si. 16). Korijenje
u lončićima je također čupavo, dugačko i savijeno, a u rasadniku kraće,
deblje i čvršće isto tako, kao i kod biljaka iz sjemena.
Sa reznicama, koje smo uzimali bilo u koje vrijeme sa starih stabala
imali smo vrlo slab i gotovo nikakav uspjeh. U koliko se koja reznica i
zakorijenila nakon šest mjeseci ili godinu dana, kod presadnje u rasadnik
biljka je uginula već prve ili najkasnije druge godine.
NAPOMENA: I ako sam dobio malo sjemena goleme sekvoje 1953.
god. i samo čisto sjeme sijao u sanduke, ipak je jedna biljka između njih
nekako čudno rasla. Koncem prve vegetacijske periode bila je visoka
33 cm, a grančice su joj bile tanje i slabije, nego u ostalih biljaka. Ona se
isticala sa svojom visinom i lijepom žuto zelenom bojom. Gornje grančice
su bile mnogo svjetlije žuto zelene boje, nego donje, koje su bile zelenije.
i tamnije boje. Od njezinih grana odrezao sam par komada reznica dugih
2 do 5 cm i posadio sam ih još u kolovozu ,iste godine u sanduk među
ostalim biljkama. Sve su se te reznice primile. Na sanduk je pao snijeg
i preko zime sve su biljke ostale sa sandukom vani . U proljeće sam iz
sanduka presadio biljke u lončiće zajedno sa biljkama dobivenim iz rez
nica. Koncem druge vegetacijske periode ta biljka bila je visoka 99 cm,
a biljke dobivene iz reznica od nje bile su oko pola metra visoke. Sve smo
ih te godine ostavili u stakleniku i u proljeće presadili smo ih u rasadnik.
Koncem treće vegetacijske periode najstarija biljka bila je 2,14 m visoka,
a ostale preko 1 m do 1,5 m. I ako su sve potekle od jedne biljke, ipak su
bile različite boje. Boja im se mijenjala: bilo ih je žuto zelenih, svijetlo
zelenih i tamno zelenih, ali najviše žuto zelenih, a sve su imale vrlo lijepi
piramidalni habitus i mnogo sitnije grančice i lišće nego ostale sadnice.
Biljke su zadržale takovu boju kakovu su imale i reznice od kojih su po
stale. Od gornjih svijetlo žuto zelenih reznica nastale su i svijetlo žuto
zelene biljke, a od donjih tamno žuto zelenih reznica nastale su i takove
biljke. Reznice odrezane sa tih biljaka, bile dva centimetra ili dvadeset
centimetara duge, primaju se gotovo sve sto posto i vrlo brzo rastu. Ra
zumije se da smo se jako veselili tim biljkama. Međutim u zimi 1956.
godine sve što je bilo iznad snijega, osušilo se. Najveće su biljke potpuno
propale, a biljkama, koje su bile manje od 1 m osušio se samo onaj dio
koji je bio iznad snijega. Te biljke opet su ove godine potjerale iz onih
grana, koje su bile pod snijegom. Ulogu glavnog stabla preuzela je jedna
grana i sada su opet visoke oko 1 m (si. 7). Dosta smo ove godine razmnožili tih biljaka, pa smo neke ostavili u rasadniku, a neke smo za svaki slučaj spremili u staklenik (si. 8). Čim počne na te biljke padati kiša,
odmah brzo rastu bilo to u proljeću, ljeti ili u jeseni. I preko zime u sta
kleniku rastu, ali se čini da iznad snijega ne podnose nižu temperaturu
ispod — 10° C. Smatram da bi trebalo pokušati saditi te biljke u Crno
gorskom primorju gdje nikad ne dođe niska temperatura, a kiše ima dosta.
Da li je to neka posebna sorta goleme sekvoje, moguće bastard go
leme i primorske sekvoje, ili je moguće nastala neka mutacija? Na ovo
pitanje nismo u mogućnosti dati određeni odgovor.
LITERATURA
1. A n i ć dr. Milan : Dendrologija.
2. Časopis: Life, May 12, 1952.
SUMMARY
The author gives a short description of the Mammoth tree grown on its natural
habitat, then mentions the Mammoth trees from the environs of Zagreb, their age
and volume which in a tree about 90 years old amounts to ca. 5:0 cu. m. Then the
author sets forth with the explanation of his own experiences in raising young
plants of Mammoth tree from seeds and cuttings.
The seed of indigenous Mammoth trees has a poor germinative capacity because
they are still too young, but the cultivation of Mammoth trees through cuttings is
simple and easy. If are taken short cuttings (2—5 cm.) from young one-year and
three-year seedlings and put into sterilized sand or humus, they grow after three
or six months small roots. These young plants then, are transplanted into small
pots or beds. From these transplants are then taken cuttings and put into sterilized
sand or humus until they are rooted. In this way also without seed can be raised
good young plants of Mammoth tree which thrive very well in the environs of
Zagreb.
It is recommended to cultivate the Mammoth tree as a quick-growing species
in the Yugoslav highlands.
Poslato: Pon Dec 27, 2010 7:24 pm----
Evo jedne skevoje, koje sam poklonio prijatelju lani. Stara je 4 godine. Poklonio sam još dvije ove starosti, ali je ova najlepša i največa. 2,5 godine rasla je u posudi, a od tada vani.
Poslato: Pon Dec 27, 2010 8:34 pm----
Prelepa je znas li mozda gde ja mogu da nadjem jednu?
Poslato: Pon Dec 27, 2010 9:01 pm----
Kod mene, ali na žalost sam ti iz Slovenije. Ali imam samo 2-godišnje. "Ako navratiš, dobit češ je". Možda ima što Drveni ili Savo1234 ili Zmijobor.
Ali sigurno ima u kojem vrtnome centru.
Poslato: Sre Dec 29, 2010 6:53 pm----
Drveni, evo još jedna za tebe sa fenomenalnim oblikom. Ovu sam pronašao jučer na našem bivšem graničnom prelazu sa Austrijom, u Šentilju (Spielfeld). Zmijobor, če sigurno znati gde je Šentilj, ako prolazi Slovenijom.
Evo još cijela, sa vrhom. Nije bilo mjesta, jedva sam je uhvatio u objektiv.
Poslato: Sre Dec 29, 2010 11:10 pm----
| Sequoiadendron citat: |
| Evo jedne skevoje, koje sam poklonio prijatelju lani. Stara je 4 godine. Poklonio sam još dvije ove starosti, ali je ova najlepša i največa. 2,5 godine rasla je u posudi, a od tada vani. |
Sto bih ja voleo da prodjem kraj Maribora! :)))
Poslato: Čet Dec 30, 2010 7:03 am----
Meni se činilo, da prolaziš kroz Maribor. A gdi prolaziš inače, kroz Jesenice-Ljubljana-Bregana-Zagreb?
Poslato: Čet Dec 30, 2010 7:44 am----
Ceo tekst je odličan ali ovaj deo mi je posebno zanimljiv:
| Sequoiadendron citat: |
| ....Sve sekvoje u Hrvatskoj rastu na manjim ocjeditim brežuljcima, a one koje su bile posađene na ravnome terenu u parku Maksimiru, osušile su se Čini se da sekvoja ne voli nizinu ili radi visoke podzemne vode ili radi kasnih i ranih mrazeva u nizini, a vjerojatno i radi jednog i radi drugog razloga..... |
Izgleda da je ovo dobro objašnjenje zašto je većina sekvoja kod mene u gradu u prilično lošem stanju. Pretpostavio sam da je problem mala nadmorska visina ali izgleda da uticaj imaju i visoke podzemne vode.
Poslato: Čet Dec 30, 2010 9:17 am----
Da, kada sam šetao Zagrebom u potrazi sa sekvojama. One gore najstarije iz Malinovog parka još su u odličnom stanju, osim ona koju je pogodio grom, ali inače je zdrava. One rastu iznad grada na brdu, možda 50 metara nadmorskih više nego one u centru. A one u parku Ribnjak i u Botaničkome vrtu, nisu baš ok. Isto je kod nas Sloveniji. U Ljubljani, gde je sama nizina, sekvoje su vrlo jadne, one koje sam vidio.
Ali, taj problem sa sušenjem, se počne tamo poslije 20 godine, ja bih rekao. Mislim, da tu ima problem nedostatka vlage u zemlji ili previše vlage u zemlji.
Najviše vole , da rastu na naklonu, ne na ravnome terenu. To ja mislim.
Poslato: Čet Dec 30, 2010 9:35 am----
Onda je što se Vojvodine tiče verovatno problem u previše vlage u zemlji, bar kad se radi o dubljim slojevima. Kod nas se podzemne vode nalaze već na 4-5 metara dubine (to malo varira sa godišnjim dobom ali ne mnogo) što znači da im je koren permanentno u vodi tokom cele godine.
To i kombinacija niske vlažnosti vazduha.
Poslato: Sub Jan 01, 2011 8:14 pm----
Sretna vam 2011, svima Vama, ljubiteljima drveča.
Ja sam danas opet bio u "posjeti" kod svojih sekvoja kod dvorca Pišece kraj Brežica. Zadnji put sam bio kod njih prije 3 godine. Malo su narasle, ha, ha.
Zanimljivo je kod ovih sekvoja, da su vrlo visoke, ja bih rekao preko 50 metara i jako uske. A rastu pored jednog dvorca usred šume u jednoj grabi s lejeve i desne strane brdo sa čšumom a u sredin teče potočič. Izgleda, da je to najpovolnije stanište za nju. Ima 4 komada. Dve rastu na otvorenome, treča na mao manje otovrenom, a četvrta baš u šumi, i vidi se kako su se spodnje grane baš osušile. Vrijeme nije bilo baš za kvalitetnu fotografiju, bilo je dosta magle.
Evo, ova raste usred šume izmedžu ostalih stabala. Izgleda, da je jedva izvukla utakmicu za sunce sa ostalim stablima.
A ova posušena sekvoja je iz Mokrica kraj graničnog prelaza Bregana. Čini se, d aje izgubila utakmicu sa duglazijama, koje su je nadvladale ili je bilo što drugo krivo
A ovo nije sekvoja. Ko zna šta je?
Poslato: Sub Jan 01, 2011 11:34 pm----
ova zadnja - meni lici na crvenu sekvoju?
Poslato: Ned Jan 02, 2011 6:47 am----
E, nije, malo ču da još počekam, pa da vidimo, ako ko zna.
Poslato: Pon Jan 03, 2011 12:26 pm----
To je duglazija
Poslato: Pon Jan 03, 2011 1:56 pm----
Cudno!? Boja kore tako crvenkasta? Oblik tih grana?
Lici mi na duglaziju samo po gabaritu! Bas je ohoho velika!
Doduse, iglice se ne mogu videti, a one na kraju kazu da to jeste duglazija.
Sva vremena su GMT + 1 sat