Poslato: Ned Jun 19, 2005 5:40 am----
kao sto rekoh, ja bih jako zelela jednu palmu koju mogu da drzim napolju, na suncanom mestu. mislim, preko leta.
ima li neko ideju koja bi mogla da dodje u obzir, a da nije neka tesko nabavljiva?
slike bi mi narocito pomogle
hvala, hvala
Poslato: Ned Jun 19, 2005 2:37 pm----
i ja bih isto, ali neku koja podnosi i nase zime, pa da raste u dvoristu kao jabuka, da ne moram da je unosim zimi u kucu
mislim da Bonanca ima neko resenje
Poslato: Ned Jun 19, 2005 7:38 pm----
Frau, ako ih držiš u saksiji, svaka palma koja inače traži sunčano mesto u prirodi dolazi u obzir. Moja preporuka je Phoenix robelinii (Pigmejska urma) koja sasvim dobro može podneti i poluzasenu (jedan od retkih feniksa koji ne traži isključivo puno sunce). Nije loš izbor ni Jubaea chilensis (Čileanska vinska palma) koja dosta sporo raste, tako da neće brzo prerasti saksiju. Chamaerops humilis može biti jako simpatičan. Washingtonia-e ne preporučujem zbog brzog rasta, pa ti za kratko vreme naprave drvo koje se teško pomera. Jednom si mi napisala koliko si udaljaena od jezera, ali to ne mogu sada da pronađem. U svakom slučaju, što si u Ontariju bliže jezerima, klima ti je blaža. Ako je takav neki slučaj, razmilsi i ovarijanti baštenske palme. Možeš da probaš Rapidophylum hystrix (Bodljikava palma) koja 'ladno ide do-25C, a ima slučajeva čak i do -30C uz jaka oštećenja. Dolazi u obzir i Sabal minor (Mali sabal), a možda i Nannorrhops ritchiana (Mazari palma) koja za razliku od prethodne dve ima i nadzemno stablo.
Alexo, ove navedene spoljne palme za Ontario će sigurno dobro uspevati u BG, a i još neke, kao različiti trahikarpusi i sabali.
Poslato: Ned Jun 19, 2005 8:03 pm----
Hvala Bonanca na savetima,
eto, to mogu i ja da primenim ovde kod mene. Ja bih isto volela par lepih palmica da udidim tamo u neki coshkic.
Poslato: Pon Jun 20, 2005 12:11 am----
Ma palme su zakon za vrt, ja imam ovu jednu, jednu sam posadila iz sjemenke tek je promilila van, a imam u planu još pokoju jer su zahvalne za kutove vrta čak i sredine.
Poslato: Pon Jun 20, 2005 12:23 am----
bonanca, puno hvala.
otici cu u rasadnik da vidim sta trenutno nude, pa cemo ovde da vidimo sta bi moglo da prodje.
da mi je da zalegnem u 'ladovinu ispod palmice...makar glava da mi stane, samo da se zove da sam "ispod palme"...
Poslato: Sre Jul 06, 2005 12:44 pm----
meni su niknule dve vashingtonie sada su visoke desetak cm......
kako je dobra ova palma koju si preporucio......dali tvoja proizvodi seme
Nannorrhops ritchieana
da....dali moze washingtonia napolju sa dobrom zastitom mislim da je omtam sa najlonom i staklenom vunom
Poslato: Pet Jul 08, 2005 1:53 am----
i ja bih palmuuuu :-)
Poslato: Sre Feb 15, 2006 1:34 am----
| may citat: |
| i ja bih palmuuuu :-) |
evo palme...
pa da...
Poslato: Čet Feb 16, 2006 10:33 am----
Yucca , svaka čast. Jel ovo washingtonija? Ona preživi zimu bez problema ?
Poslato: Čet Feb 16, 2006 7:20 pm----
nije Washingtonia, nažalost....mada ima jedan freak koji je posadio prije dvije godine W. filiferu u svom vrtu, ovdje u Sarajevu...ali pravi oko nje mini staklenik zimi....
Ovo na slici su razne palme iz roda Trachycarpus...najveća je T. fotunei x takil, ima par T. takil, t. fortunei "Greensboro" i T. wagnerianus...uglavnom se dobro drže!
Eto
Poslato: Pet Feb 17, 2006 12:05 am----
Ja trenutno spremam jednu W.filifera za baštu sa zemljištem kao za sukulente. Videćemo kako će proći sledeće zime.
Poslato: Pet Feb 17, 2006 1:32 am----
| Yucca citat: |
| nije Washingtonia, nažalost....mada ima jedan freak koji je posadio prije dvije godine W. filiferu u svom vrtu, ovdje u Sarajevu...ali pravi oko nje mini staklenik zimi.... Ovo na slici su razne palme iz roda Trachycarpus...najveća je T. fotunei x takil, ima par T. takil, t. fortunei "Greensboro" i T. wagnerianus...uglavnom se dobro drže! Eto |
Poslato: Pet Feb 17, 2006 2:50 am----
Od ovih Trachycarpusa je sigurno najotporniji T.takil (-20C, možda i nešto niže). Ali postoje dosta otpornije palme od njih, npr. neki iz roda Sabal, Nannorrhops ritchiana (tu ima više varijeteta, najjači do -27C, mada, kako mi Yucca reče, njemu nije preživeo) i Rapidophylum hystrix (najotpornija palma uopšte, sa izmrzavanjem do korena može i do -30C).
Poslato: Ned Mar 05, 2006 4:08 am----
ima li neko Rhapidophyllum hystrix ili neku drugu palmu posađenu u dvorištu ovde kod nas u 6. klimatskoj zoni?
ja se spremam da to uskoro učinim pa me zanimaju vaša iskustva..
Poslato: Ned Mar 05, 2006 4:13 am----
One rastu u 6a-6b, ali BG je 7a-7b (u zavisnosti od kraja grada).
Poslato: Ned Mar 05, 2006 5:41 am----
prema meteo statistici- tu je to negdje...samo je posadi negdje na zaklonjenom mjestu...
.... traži puno sunca i toplote u graničnim područjima uzgoja...
Možeš probati i Sabal Minor ( nju je lakše naći- ima je čak i jedan rasadnik u Madžarskoj)...i ona traži puno toplote, ali zimi ne trpi izravno sunce, jer za razliku od R. hystrix ne proizvodi aminokiseline koje bi je štitile od izravnog zimskog sunca
Poslato: Ned Mar 05, 2006 2:30 pm----
evo zona i ovde www.backyardgardener.c...1zone.html
što će reći:
Zona 1: ispod -46°C
Zona 2: -46° do -40°C
Zona 3: -40° do -34°C
Zona 4: -34° do -29°C
Zona 5: -29° do -23°C
Zona 6: -23° do -18°C
Zona 7: -18° do -12°C
Zona 8: -12° do -7°C
Zona 9: -7° do -1°C
Zona 10: -1° do 4°C
Zona 11: iznad 4°C
po tome je beograd sigurno Zona 6, šta pričaš Bonanca 7a i 7b?
mislim, i da ne pada temperatura svake zime do -25°C, ipak se desi svake četvrte da dotakne taj limit pa izmrznu biljke koje ne mogu to da podnesu..
Poslato: Pon Mar 06, 2006 7:26 pm----
Pazi sad...
postoji nešto što se zove mikroklima...ona može biti povoljna ili ne...Šta to znači!?
Recimo, u Sarajevu se temp. mjeri na dva mjesta, oba mikroklimatski relativno nepovoljna( Aerodrom i Bjelave)...ove zime zvanična najniže temp je bila -18,2 na dva metra visine i -18,4 na pola metra...ja u svom vrtu imam termometar koji pamti min/max dnevne temp postavljen na 50 cm visine od tla- moja najniža temp je bila -14,6...e, to ti je ta razlika na koju hoću da ukažem...to je pod 1!
Sledeće, bitna je i dužina trajanja mraza...pronašao sam podatak da je u Nevadi Washingtonia filifera (to je ona palma iz Hollywoodskih filmova) preživila -30 C u izuzetno suhim uslovima- to je vrlo kratko trajalo, već sledeći dan je bilo +20 C...probaj ti zasaditi tu palmu, pa ćeš vidjeti što će se desiti nakon prvog hladnog talasa sa sjevera i relativno visokih -10 C tokom cijele noći i par dana ispod nule...
Zapravo, najbitnije prilikom uzgoja marginalno otpornih biljki je da te biljke moraju tokom sezone rasta nadoknaditi izgubljenu, te proizvesti novu biljnu masu kako bi dočekale spremno sledeću sezonu...
Recimo, da bi se R. hystrix (palma sa slike) potpuno oporavila od pretrpljenih -25 C potrebno joj je 2500 GDD i relativno suha zemlja (0,126% C/H2O).... itd, i tome slično
tema je široka...ako te zanima- pošalji na pp , pa ću ti dostaviti neka opažanja i savjete u . pdf formatu
Poslato: Pon Mar 06, 2006 10:00 pm----
thanks Yucca!
Poslato: Pon Okt 16, 2006 4:45 pm----
ko zna di se moze nabaviti Rapidophyllum hystrix i po kojoj cijeni?i jel neko imao iskustva sa uzgojem na kontinentu? znam da je pouzdano najotpornija niska palma na niske temperature do -30 stupnjeva,a ako i izmrzne moze se obnoviti iz korijena.
Poslato: Sre Okt 18, 2006 4:02 pm----
Ja sam jednog uspio istjerati iz sjemena narucenog sa rarepalmseeds.
Evo, mališa ima 15 centi, zove se Histerični Rade, živi u plastičnoj boci od mineralne vode i kaže da mu se sviđa pored prozora, u blizini radijatora.
Chainee
Poslato: Sre Okt 18, 2006 10:44 pm----
Eto, i ja sam ti se ove godine zainteresovao za iste stvari, mada me dodatno zanimaju i hardy eukaliptusi. Kopkajuci po netu zaista stoji da je Rapido [a dosta je hvaljen i Trachy] medju najotpornijima. Ne znam da li bas -30 ali tu je negde. Obezbedio sam se za narednu sezonu, kao sto sam vec spomenuo - vidi link gore, pa cu da probam. Po pet semenki i jedne i druge sam zabio na vikendici, da ima prirodni period stratifikacije, a drugu polovinu semena sam tutnuo u frizider do proleca. Koliko sam obavesten, obe vrste imaju dug period klijanja, oko 6 meseci. I generalno sporo rastu. Obe vrste su lepezaste, samo sto Rapido fura izdanke i raste zbunasto. Mozda je to ono sto spominjes da ako zagine, posle pusta nove iz korena. Za odredjene vrste eukaliptusa to je provereno, za palmu jos nisam cuo, ali moguce. Na zalost, cuo sam i da se ne moze rasadjivati deobom korena? Tja. Trachy raste klasicno i imao sam prilike da vidim fotke iz zemalja beneluksa gde je ispred kuce pokriven snegom, na prolece sve normalno, fura dalje. Licno planiram malo da eksperimentisem, pa ako nikne planirano, po jednu cu ostavljati od pocetka napolju preko zime, pokrivenu plasticnim balonom od vode pa najlonom, ili tako neka konstrukcija, a ostatak cu svako sklanjati preko zime bar prvih 3-4 godine. I sad, kako ce ispasti budemo videli. Inace, mislim da sam cuo da se u BG moze kupiti vec formirana [nazovimo odrasla] Trachy, ali nije ispod 150 evrosa. Rapido je, ako ga ima, sigurno skuplji, jerbo mu je i seme skuplje, gde god da sam gledao. Toliko za sad, sto se tice nekog konkretnijeg iskustva, to mozda za jedno 5 godina, zivi bili i zdravi. I naravno, vikendica mi nije na 1200 meteri iznad mora vec na obroncima Fruske gore, pa se nadam da nas nece klepati nize od -18 [ajd' nek bude -20], a to obe vrste podnose, definitivno. Veliki pozdrav & sve najbolje ako se upustis u avanturu!
---
Chainee, budi strpljiv, cim postane punoletan Histericni Rade ce se garant smiriti i bice uzivanje dremkati u njegovom krilu.
Poslato: Uto Okt 24, 2006 3:20 am----
Avatar, slika u profilu lijevo je moja iglicasta palma u basci...eto... i dobro joj ide , ali jjjakkkooo sppppooooroooo
Poslato: Uto Okt 24, 2006 12:56 pm----
Da li tako mlada prezimljava ili je unosis u toplije & koliko je stara?
Poslato: Uto Okt 24, 2006 1:39 pm----
Srem bi mogao biti zanimljivo mesto za uzgoj rapidofiluma, s obzirom da se pojedinih zima temperature spuštaju gotovo do granica izdržljivosti te vrste, a s druge strane tokom leta ima dovoljno vazdušne vlažnosti (između 2 velike reke sa dosta močvarnih terena).
Otpornost mu je u suštini do -25C, ali može izdražati i do -30C (ima slučajeva u SAD i Kanadi) uz izmrzavanje do tla. Ali pazi, kao što Yucca reče, rastu mnogo sporo (kao i prizemni Sabali koji su za nijansu brži). Uzgoj iz semena je "pain in the ass". Bolja solucija je uzimanje dvogodišnje sadnice. Mada i tu ide dosta sporo. Ja sam ovog proleća uzeo dvogodišnji Sabal minor od europalmsa i ide nekako, ali i to je sporo.
Značajno brži su Trachycarpusi, ali, s obzirom na moguće vrlo niske temperature, jedino bi mogao da dođe u obzir T.takil ili, eventualno (ako si na nekom otvorenijem, sunčanijem, ali sigurno vetrovitijem položaju) T.wagnerianus.
Mazari palma (Nannorrhops richiana) je takođe jako otporna, ali mislim da bi joj zimootpornost u Sremu bila umanjena zbog vlažnog zemljišta. Eventualno bi padine Fruške Gore mogle dođi u obzir.
Poslato: Uto Okt 24, 2006 7:02 pm----
E bas super, vikendica mi i jeste na severozapadnoj padini Fruske gore, gledam na Dunav i Backu pa cu sigurno da probam. Za sada T. fortunei je definitivno u igri [jedan deo semena posadjen, drugi ceka prolece u frizideru], a verovatno cu potraziti i gore spomenute vrste. Eto, nisam ni zapoceo ovu temu a dobih korisne informacije. Pozdrav & thanks!
Poslato: Uto Okt 24, 2006 7:51 pm----
| Bonanca citat: |
| Ja sam ovog proleća uzeo dvogodišnji Sabal minor od europalmsa |
Na koji nacin si narucio sadnicu? Klasicno kao seme? Kako to stize, zar se ne osteti i sasusi u transportu?
Poslato: Sre Okt 25, 2006 9:35 pm----
| andromed citat: |
| Da li tako mlada prezimljava ili je unosis u toplije & koliko je stara? |
Poslato: Pet Okt 27, 2006 11:06 pm----
Na web stranici Suptropije dane su opširne upute kako u kontinentalnim uvjetima uzgajati otporne palme (Rapidophylum hystrix, sabale itd.) Zanima me dali bi se uz pomoć tih i sličnih metoda u Dalmaciji (zona 9) mogle uzgajati tropske palme kao što su npr. Howeia forsteriana, Roystonea regia, Chamadoreae i slične tropske palme. Na raznim web stranicama za većinu takvih palmi navedene su minimalne temperature od -2 do -4 C, pa bi uz minimalnu zaštitu trebale preživjeti blagu primorsku zimu.
Poslato: Sub Okt 28, 2006 2:14 am----
Xenon, sadnicu S.minor (kao i juka Y.rigida i Y.rostrata) sam naručio slanjem keša u pismu, jednostavno. Te 3 biljke su zajedno koštale 7.60EUR ali me je poštarina pojela: sve zajedno je ispalo 19,20. Stigle su kod mene posle ravno 13 dana od datuma slanja. U to treba uračunati 2 dana od Beograda i 1 dan ležarine. Tako, oni koji su u gradovima sa primarnim aerodromima mogu očekivati nešto bržu isporuku (na niški aerodrom dolaze samo turisti i mafioze). Najbolje vreme za narudžbu je rano proleće jer se sadnice onda neće ni skuvati a ni smrznuti (mada na velikim visnama u avionu bez grejanja u prtljažnom prostoru mogu da vladaju prilično niske temperature bilo kada). Kad su došle, nole su malo isušene i bledunjave, ali su se oporavile za 2-3 dana u poluzaseni. Tek onda mogu na direktno sunce (mada sabal može i dalje u poluzasenu).
Palmofan, sve zavisi gde u Dalmaciji. Ja iskreno verujem da se H.fosteriana može sa uspehom uzgajati od Splita pa na jug, kao i na otocima, od Kornata pa južno. Pošto ona dobro uspeva i sa malo direktnog sunca, mogu joj se napraviti neki zaklonjeni položaji gde će biti lepo ušuškana, a istovremeno, ne treba smetnuti s uma da joj treba dosta vazdušne vlažnosti. Za R.regia nisam toliko siguran jer ona traži malo više sunca, samim time i otvorenije položaje a to znači i više vetra. Što se Chamadoreae tiče, sigurno mogu one 2 navedene na Suptropia (C.microspadix i C.radicalis).
Poslato: Ned Okt 29, 2006 8:08 pm----
Mislim da bi r. regia trebala biti otporna na vjetar jer ipak raste na Kubi i na Floridi gdje često pušu jake tropske oluje, a i uragani nisu rjetka pojava. Da nije otporna na vjetar već bi odavno izumrla. Nabavio sam par sjemenki sabala havanensisa i posijao ih prije tjedan dana. Zanima me da li je ta vrsta otporna kao i ostali sabal tj. kolika joj je min. temperatura. Koliko vremena treba da sjeme proklije i da li palma brzo raste?
Poslato: Ned Okt 29, 2006 11:13 pm----
Ne, nisam mislio da bi ih vetar mogao oštetiti mehanički, već da bi bura, kao hladan vetar mogla da ima jak windchill efekat na njih, pogledaj za windchill.
A za S.havanensis nemam nikakvih podataka. Čak ne mogu naći ni sliku odraslog primerka (čini se da je jedina slika na netu ona malde biljke). Ali, pretpostavljam da može biti srodan ili sa S.palmetto ili, verovatnije, sa S.domingensis (areal Haiti, Dominikanska Republika i istočna Kuba). Za nju se navodi da je jaka do -7-8C. Takođe, pre mi je verovatno da je u pitanju (bez obzira da li je srodna sa ovima dvema) visoka palma, i da relativno brzo raste (makar u odnosu na niske sabale) kao i svi sabali koji potiču iz tropskih i toplijih suptropskih predela.
Poslato: Pon Okt 30, 2006 1:20 am----
Mislim da je bura najveci neprijatelj i da daleko najvise stete nanosi palmama na primorju. Da nema nje mislim da bi se na obali moglo vidjet puno vise vrsta palmi, pa tako i onih toploljubivijih.Al interesantno je kako su se neke vrste tako udomacile(npr.Phoenix canariensis) iako nisu tako jako otporne na zimu, dok neke druge vrste iste otpornosti ili cak i vece(Brahea,Butia,neki Phoenixi,Livistona...) ima u tragovima ili ih je nemoguce naci! Trba ljudima zabranit saditi Phoenixe,Washingtonije i Trachije koji po mojoj procjeni cine 99% svih palmi na moru, i to me ljuti...
Poslato: Pon Okt 30, 2006 6:42 pm----
Bilo bi lepo vidjati Jubaea-u chilensis u primorju, ona stvarno deluje impresivno kad poraste, a nije ni mnogo zimogrozljiva. Butia capitata bi takodje bila super, ona ima i jestive plodove. Ipak, za cinjenicu da su Washingtonije, Phoenixi i Trachyji najcesce palme na moru postoji logicno objasnjenje. Washingtonije brzo rastu i lepo izgledaju, Phoenixi odlicno izgledaju a ljudi vec imaju dosta iskustva sa odgajanjem istih, a Trachyji su takodje dosta dobro poznati, i uz to i veoma otporni na razne vremenske (ne)prilike do kojih moze doci...
Poslato: Uto Okt 31, 2006 1:35 am----
Da, tačno je to za palme iz ova 3 roda da čine ogromnu većinu na Jadranu i to upravo kroz vrste P.canariensis, T.fortunei, W.filifera. Zanimljivo je da je Čedomil Šilić u knjizi "Ukrasno drveće i grmlje" predstavio samo njih plus Chamaerops humilis i usputno pomenuo P.dactylifera i W.robusta. Za C.humilis sam zapazio da ih ima svuda po malo i to uglavnom po privatnim vrtovima, za P.dactylifera znam da ih ima nešto malo u Splitu i na pojedinim otocima, dok je W.robusta najzastupljenija u Boki Kotorskoj. Na hercegnovskoj rivijeri ima primeraka od stotinjak godina koje su po tridesetak metara visoke.
No, razlog za ovako veliki broj ovih biljaka na Jadranu treba tražiti možda u tome što su upravo njih u prošlosti pomorci najviše donosili jer su po svetu najčešće na njih i nailazili. Sigurno je bilo i drugih palmi ali su se vremenom pokazale kao kao neotporne na pomalo ćudljive klimatske prilike jadranske obale (ako se uporedi sa toplijim delovima Mediterana). Ne sumnjam da je pre 100 godina bilo znatno hladnijih zima nego danas.
Kasnije, u vreme komunizma, vladala je svojevrsna uravnilovka u svim oblastima pa i u rasadničarstvu, tako da se nije mnogo brinulo o uvođenju nekih novih vrsta koje su se širile po Evropi nego se radilo sa onim što je već bilo prisutno. Tokom sedamdesetih i naročito, osamdesetih, pojavili su se mnogi privatni rasadnici, ali je bilo teško (zbog carinske procedure) nabaviti novitete u nekom značajnijem obimu. Osim toga, bilo je malo literature na tu temu (u svetu, a kod nas da i ne pričam), internet nije postojao i ne čudi da su informacije teško dolazile. Od svih suptropskih biljaka tokom toga doba, jedino je bilo napretka u voćarstvu, konkretno za citruse i to u Metkoviću i Baru (o čuvenim Titovim mandarinama na "After Shave Islands" - Brionima, trebalo bi napisati posebnu publikaciju). Što se tiče ukrasnog bilja uopšte, čini mi se da je jedino bilo značajnijih pomaka u Opatiji (zbog duge tradicije i blizine Italije) i u Boki.
Ali kad pogledam severnu Grčku, rekao bih da je tamo situacija bila još gora u pogledu palmi. O.K. što se tiče gomile malih mesta koja su nekada bila ribarska sela ili nisu ni postojala, ali ja se sećam da je pre 25 godina u Solunu bilo vrlo malo palmi, uglavnom tu i tamo po privatnim vrtovima, tek ponegde na javnim površinama. Tek pre nekih 15 godina ili nešto ranije, počelo se organizovanije saditi. Oni danas imaju znatno jači izbor po rasadnicima, ali su oprezni, pošto tamo mogu da budu jako niske temperature zimi, jer preko Bugarske zna ponekad da naleti vrlo hladan talas (kao zadnje 2 zime). Nije retkost videti uništene P.canariensis, pa čak i P.theoprastii i W.filifera.
Poslato: Uto Okt 31, 2006 11:05 pm----
I ja se s time slažem. Osi u botaničkiv vrtovima i arboretumima na Jadranu gotovo uopće nema mnogih vrsta palmi koje bi dobro uspjevale u primorskim krajevima, od kojih su neke vrste čak i otpornije od najčešće sađenih palmi. Što se tiče windchill efekta on stvarno djeluje zastrašujuće. Po tome ispada da pri temperaturi od +5 i brzini bure od 100 km/h na biljka trpi gotovo isti učinak kao i od arktičke hladnoće. Na internetu sam nešto pročitao o hibridima palmi kao npr. w. filifera x robusta. Zanima me da li hibridi mogu imati bolja svojstva od čistih vrsta kao što su, recimo, bolja otpornost na hladnoću, veća brzina rasta itd. ili se proizvode iskljućivo u estetske svrhe? Mogu li se hibridi međusobno razmnožavati ili su sterilni, te moraju li palme biti u vrlo bliskom srodstvu da bi mogle stvarati hibride?
Poslato: Sre Nov 01, 2006 1:10 am----
Da, postoji taj hibrid filifera x robusta. Ja sam prethodne zime kontaktirao vlasnika rasdnika "Ceske Tropy" koji mi je potvrdio da su sigurno otporne do -14 C da su njihove sadnice poreklom sa "neke tajne lokacije" u Fransuskoj.
Ima sve više međuvrsnih hibrida palmi, ali uglavnom unutar istoga roda. Ima nešto i međurodovskih hibrida kao npr. Jubaea chilensis x Butia capitata i B.capitata x J.chilensis. U svakom slučaju i rodovi trebaju biti bliski. Ne verujem da je baš moguće ukrštati, ne znam, Archontophoenixe sa Trachycarpusima.
Poslato: Sre Nov 01, 2006 6:26 pm----
zdravo ljudi, pozdrav od makedonija
Najdov informacii za sabal palmi i posebno me zainteresira sabal palmetto mnogu ubava fan palma so visoko steblo i mnogu izdrzliva na mraz. Spored toa sto go citav bez posledici izdrzuva -12C.
Dali nekoj od vas znae za ovaa palma i kako moze da se najde?
Poslato: Sre Nov 01, 2006 8:49 pm----
Seme vecine palmi kao i sadnice nekih vrsta mozes da nadjes ovde:
www.europalms.be/
Poslato: Sre Nov 01, 2006 11:03 pm----
Bravo Bonanca, super osvrt!!
Baš sam neki dan bio u radaniku i kao da su čitali što sam rekao proširili su uobičajnu ponudu(Trachycarpus fortunei, Washingtonia robusta?(filifere ne možeš naći ni u snu) i naravno Phoenix canariensis) sa nekoliko Butia capitata, Braheom armatom, Phoenixom dactyliferom, Livistonom australis-saribus!!
jedini problem je što su sadnice već podosta odrasli primjerci pa su i cijene paprene
Poslato: Sre Nov 01, 2006 11:11 pm----
| Riste citat: |
| Dali nekoj od vas znae za ovaa palma i kako moze da se najde? |
Poslato: Sre Nov 01, 2006 11:13 pm----
Teško da će u Grčkoj naći bilo šta od Sabala po rasadnicima. Ja bih pre išao u Plovdiv kod Kirila.
Sajt www.polarpalm.net - Pokušaću da iskopam email ili broj telefona.
Poslato: Čet Nov 09, 2006 8:27 pm----
Kiril Donov je u sjevernoj Bugarskoj uzgojio trahycarpuse koji mogu izdržati -23 C iako je doljnja granica za tu vrstu -17 C. Zanima me da li bi se, analogno tome, mogle uzgojiti tropske palme otpornije na hladnoću u Dalmaciji. Ako je Donov uspio trahyjima sniziti minimalnu temperaturu za punih 6 C onda bi se to možda moglo napraviti i sa tropskim palmama kao što su npr. kentiae, roystoneae, ceroxyloni, uljna palma, a možda čak i s kokosima. Pretpostavljam da je Donov svoje trahyje uzgojio od palmi koje su nekako preživjele -23 C, pa bi se vjerojatno moglo napraviti nešto slično i sa tropskim vrstama u Dalmaciji. Mislim da je hladna i oštra bugarska zima puno veći izazov za trahycarpuse nego što je to relativno topla i blaga dalmatinska zima za gore navedene tropske palme.
Poslato: Sub Nov 11, 2006 1:32 am----
Palmofan, logično razmišljaš, ali mislim da ne bi išlo baš lako sa tim palmama na Jadranu. Ja inače četo ohrabrujem ljude da vrše raznilike eksperimente na polju zimootpornosti, ali ovde je posredi nešto drugo. Osim ranije navedenog razloga (prisustvo bure), stvar je i u tome da se radi o biljkama koje vrlo slabo podnsose mraz uopšte.
Vidiš, kod trahija postoji to da se njima zimootpornost može pomeriti dalje jer oni u startu imaju mehanizme preživljavanja prilično niskih temperatura zbog svog prirodnog staništa. Kiril je do toga došao slučajno (a mislim da je temp. bila čak i koji stepen niža od -23C). Jednostavno desilo se i neke su preživele. No, treba imati na umu da nije u pitanju severna već južna Bugaraska (Plovdiv) i da se on nalazi na samo 120km od Egejskog mora, zaklonjen sa južne strane visokom planinom (zbog toga im se dešavaju tako niske temp. ponekad). Pre par godina sam sa njim upoređivao klimu u Nišu i u Plovdivu i došli smo do zaključka da oni tamo mogu imati mnogo niže temperature za minimum od Niša, ali da su jesen i zima sve ukupno topliji kod njih i da proleće ranije dolazi. To biljkama ipak pomaže da bolje prebrode niske temperature, jer koliko god bilo dobro da se biljka stalno navikava na niske temperature, to je istovremeno i iscrpljuje. To rezultira i slabijim rastom. istovremeno.
E sad, za ove tropske palme se u načelu navodi da one imaju kakvu-takvu otpornost ka mrazevima, ali na njihovom prirodnom staništu je bilo kakav mraz nepoznata pojava. One takođe slabo reaguju na period mirovanja, tj. najbolje uspevaju kada imaju razvoj čitave godine i mala temperaturna kolebanja.
Ja sam u jednom od prethodnih postova rekao da bi H.fosteriana mogla da se uzgaja u toplijim predelima Jadrana na zaštićenim mestima. Rezultati sigurno ne bi bi bili tako dobri kao u tropima, ali bi ona izgurala. Za ostale nisam siguran.
Da, postoji još jedna stvar u vezi s tropskim palamama na Mediteranu uopšte. Naime, u tropima su leta mnogo vlažnija nego ovde i sigurno bi im trebalo mnogo vode za dobar rast. Tu je i problem vazdušne vlažnosti. Takođe, mnoge od njih rastu na dosta bogatim zemljištima koja su najčešće blago kisele reakcije. A zemljište u primorju je često alkalno zbog dosta kalcijuma u njemu.
Ali bez pokušaja nema uspeha. Zato, ako misliš da možeš da im stvoriš pogodne uslove, samo napred.
Poslato: Pon Nov 27, 2006 3:59 pm----
Zanima me koji su razlozi zašto kod nas u cvjećarnama i trgovačkih centrima uopće nema u prodaji palmi koje bi se u kontinentalnim krajevima mogle uzgajati vani (kao npr. Rapidophyllum hystrix), a ima svih mogućih tropskih palmi. Mislim da isplativost nije problem, jer ako bi ove palme bile makar upola popularne kao što su popularne one na moru, onda bi im posao cvjetao. Isto tako me čudi da se opuntia fragilis ne može kupiti ni u jednoj cvječarni, dok egzotičnih (čitaj neotpornih) kaktusa s najrazličitijih egzotičnih mjesta ima ko pljeve. Mislim da bi i mnogi kontinentalci željeli u svom vrtu imati kaktuse. U Dalmaciji su inače kaktusi, osobito opuncije, dosta rašireni. Moglo bi se pretpostaviti da bi i zimootporni kaktusi u kontinentalnim krajevima bili široko rasprostranjeni, samo kad bi ih se moglo nabaviti.
Poslato: Sre Nov 29, 2006 1:22 pm----
Na web stranicama PACSOE naišao sam na palme Trachycarpus geminisectus i T. sp. Manipur. Zanima me koliko su ove palme otporne na niske temperature u odnosu na ostale trachyje? Također sam saznao i za sledeće sabale: causianum, miamiensis, blackburniana, ghiesbreghti, yapa, rosei, mauritiformis, Phoenix dactyliferu var. Zaghloul, Livistonae: alfredii, benthamii, baninensis, carinensis, cochinchensis, drudei, elegans, endauensis, exigua, fulva, humilis, inermis, jenkinsiana, kimberleyana, lanuginosa, lorophylla, mariae subs. accidentalis, merrilli, muelleri, nitida, rigida, robinsoniana, ratundifolia, saribus, speciosa, victoriae, woodfordi, Butiae: archeri, campicola, eriospatha, microspadix, paraguayensis, purpurascens, yatay, Braheae: aculata, brandegeei, calcarea, clara, decumbens, moorei, pimo, salvadorensis, sarukhani sp. "San Carlos", Thrinax: compacta, ekmaniana, excelsa, morrisii, parviflora. Ako netko zna našto o otpornosti ovih vrsta molim da mi odgovori.
Poslato: Sre Nov 29, 2006 3:44 pm----
Moram priznat da prvi put čujem za tu vrstu trachycarpusa, a i manipur mi je nepoznat...
Od Butia imam paraguayensis i eriosphatu koje su još male pa ih tek za par godina mislim presaditi u vrt.Otporne su do nekih -10°C-12°C i u mojim klimatskim uvjetima bi trebale raste bez problema...O ostalim vrstama osim Brahee nisam baš siguran, najbolje ti je da pogledaš na internetu, a ja ako nešto saznam ti još nadopišem.
Poslato: Sre Nov 29, 2006 8:41 pm----
U tome i je problem jer na internetu ne mogu naći ama baš ništa o ovim palmama.
Poslato: Čet Nov 30, 2006 1:41 am----
Nemam tačne podatke ali mogu da pretpostavim da je T.geminisectus otporan do oko -15C, jer je vrlo srodan sa T.nanus. Zapravo moguće da je ta vrsta T.nanus x T.princeps (sudeći po naličju mlađih listova koji podsećaju na ovu drugu). Ako je tako, možda je i za stepen-dva jači.
Za T.manipur sam imao negde podatke sa nekog foruma samo o tome da sadnice stare par meseci izmrzavaju na -5C, što ne mora ništa da govori o njenoj krajnjoj izdržljivosti. Za nju se najčešće navodi da je solidno otporna, ali bih rekao da je moguće da ne ide ispod -15C. Za nju postoji i jedna bitna stvar da bolje podnosi niske temperature na početku zime nego kasnije, jer na svom prirodnom staništu (severna Burma) već u februaru kreće s vegetacijom, a već sredinom marta počinje sa formiranjem cvetova. Stoga nije previše pogodna za uzgoj van mediteranske i submediteranske oblasti.
Za ove ostale vrste ti onako okvirno mogu reći. Brahee ovde navedene su slabije otporne i mislim da ni jedna od njih ne ide ispod -7C. Za Butie, osim ove 2 koje je naveo Veruda, yatay je negde do -10C. Livistone, humilis, robinsoniana i rotundifolia negde do -5-6C, a drudei -7C. Za ostale livistone pretpostavljama da su mahom slabije od toga. Sabali, blackburniana, mauritiformis i yapa negde do -6-7C, causiarum -12C, rosei -13C. Trinaksi, morrisii -7C. excelesa i parviflora -3-4C.
Poslato: Čet Nov 30, 2006 3:53 pm----
Hvala na odgovoru!! Znači, sve ovdje navedene biljke mogu rasti u mediteranskoj klimi. Znate li makar približno otpornost za Thrinax compacta i T. ekmania?
Poslato: Čet Dec 21, 2006 4:50 pm----
Dali nekoj ima iskustvo so sabal palmetto, jubaea chileanis, butia capitata, washingtonia filfera kako pootporni na niski temperaturi i dali bi mozelo ovie sorti da uspevaat u jugoistocna Makedonija, potocno Gevgelija, valandovo, t.e. u submediteranska klima ili 8a/8b USDA zona ili okolu -9C prosecna minimalna godisna temperatura. Smaceno mi e od trachicarpusi vise
A mislim da bi mogli 
Poslato: Čet Dec 21, 2006 6:26 pm----
Od palmi koje si nabrojao po mom mišljenju u Makedoniji nikako ne bi mogla rasti vašingtonija. Sabal palmeto je otporan do -15C Jubaea chilensis do -16C, a Butia capitata do -12C te bi ove palme trebale uspjevati u Makedoniji. Preporučio bih ti i neke mnogo otpornije palme od onih koje si nabrojao. Raphydophillum hystrix je definitivno najotpornija palma na svijetu i nju bih ti prvu preporućio. Ova palma je otporna do -25C i lijepo bi uspjevala u svim djelovima Makedonije. Po otpornosti zatim slijede Sabal minor, Serenoa repens i Nannorrhops ritchiana koje su otporne do -20C. Sabal etonia je otporan do -15C, a Trithrinax campestris do -13C. Od Phoenixa bih ti preporučio Phoenix theophrastii koja je otporna do -13C, a također i Braheae: armata, decumbens i moorei koje su također otporne do -13C.
Poslato: Sub Dec 23, 2006 2:46 am----
E, Palmofan, prevario si se za Washingtoniu u Makedoniji. Ja znam da postoji makar jedna W.filifera u Gevgeliji i to visoka 3-4m. Kavadrci ne bi trebali biti mnogo hladniji od toga. Jeste da su nešto malo severnije (ali još uvek u submediteranskoj zoni) i da su na nšto većoj nadmorskoj visini od Gevgelije, ali, čini mi se, manje su izloženi vetru (kod Gevgelije, na granici s Grčkom, vuče propuh kao lud).
Zato, Riste, probaj ti s filiferom u Kavadarcima. Mogu ti preporučiti 2 mesta koja imaju dobro zimootporne filfere: Podgorica (rasadnik Ekoplant) i Kavala u Grčkoj (ne znam rasadnike tamo, ali su zime opasne kad im se preko Bugarske spusti sibirski talas).
Poslato: Sub Dec 23, 2006 12:30 pm----
Zar filifera može rasti i u zoni 8a? To nisam znao sve do sada. Inače na svim web stranicama o palmama koje sam posjetio piše da je 9a minimalna zona u kojoj može rasti filifera. Za robustu sam poprilično siguran da ne može rasti u Makedoniji ili me možda i u vezi nje možeš iznenaditi?
Poslato: Sub Dec 23, 2006 4:13 pm----
Ne, robusta nema nikakve šanse da opstane u Makedoniji.
Za filiferu je stvar drukčija jer je puno otpornija od robuste. Tu u Puli sam naišao na nekoliko filifera, jedna od njih je posađena na direktnom udaru bure i svaku zimu preživi bez ozbiljnih posljedica (osim slomljenih listova). Znam za jednu robustu koja raste u zaklonjenom vrtu i takodjer preživljava zime bez oštećenja, ali jedna druga nije imala šanse jer je bila na vjetrometini...
Stvar je u tome da ljudi ne razaznaju( čak ni oni u rasadnicima) razliku između te dvije vrste pa se i jako rijetko sadi jer je eto nekoliko robusta pustilo dušu...
Poslato: Sub Dec 23, 2006 9:03 pm----
Sepak za Kavadarci dovolno e i trachycarpus zasto e znacitelno poladno i ima dolgi mrazni periodi taka sto mislam deka filifera nema nikakvi sansi u Kavadarci, a za Gevgelija ve pitav zasto mislam deka bi mozele da uspeat sortite sto gi spomnav, a za zal ja ne sum videl tamu takvi sorti a sum videl vistinski mediteranski rastenija kako oleandri, maslinki pa duri i mandarini i verovatno lugeto od tie potopli kraevi ne se zapoznati so ovie sorti i uporno sadat samu trachycarpusi.
Poslato: Sub Dec 23, 2006 10:52 pm----
Kad već pišemo o robusti zanima me bi li ona u okolici Splita mogla dobro rasti i doseći svoju punu visinu od 30 m? Bonanca je napisao da na crnogorskoj obali rastu stogodišnje robuste te visine, pa vi valjda trebale rasti i na splitskom području. Sinula mi je ideja kako povećati otpornost palmi na niske temperature a da ih ne mrcvarimo izlaganjem temperaturama koje većina njih neće podnjeti. Znam da se palme iz istih rodova međusovno mogu križati i stvarati interspecijske hibride, tako se npr W. filifera može križati sa W. robustom te nastaje hibrid filifera x robusta. Nije mi poznato mogu li se takvi hibridi razmnožavati, ali ako mogu onda bi ih mogli iskoristiti za stvaranje otpornijih palmi. Sigurno znate da postoje u jednom rodu i jako otporne i razmjerno neotporne vrste. Kao primjer nam odlično može poslužiti rod sabal. Sabal minor je najotpornija vrsta sabala i može podnjeti temperature i do -20C, dok je Sabal yapa vjerojatno najosjetljivija vrsta sabala te je otporan do -2C. Sabal yapa bi mogao povećati otpornost "posuđivanjem" gena za otpornost od Sabal minora. Ovaj postupak je dobro poznat kod uzgoja domaćih životinja. Kod tog postupka se jedinke jedne pasmine, koje imaju svojstva koja nema druga pasmina, pare sa jedinkama te pasmine. Nastaju hibridi koji imaju jednak broj gena oba roditelja (50:50). Od potomaka se za daljnji rasplod odabiru one jedinke koje su najsličnije prvoj pasmini ali imaju traženu osobinu druge pasmine. Te se jedinke pare sa čistokrvnim primjercima prve pasmine i nakon osam generacija dobivamo čistokrvne primjerke prve pasmine sa korisnom osobinom druge pasmine. Ako se hibridi palmi mogu dalje razmnožavati bilo bi dosta jednostavno uzgojiti otporniji Sabal yapu. Trebalo bi dakle križati S. minor sa S. yapom. Križanci bi vjerojatno imali otpornost do -10C, možda čak i koji stupanj niže. Među križancima bi vjerojatno bilo i onih koji više sliče S. yapi i onih koji više sliče S. minoru. Od tih križanaca odabiremo one koji su najsličniji S. yapi i imaju potrebnu otpornost na niske temperature. Te primjerke križamo sa čistokrvnim primjercima S. yape. Od hibrida ponovno odabiremo najsličnije S. yapi uz uvjet da su otporni. Nakon osam generacija takvom ćemo selekcijom dobiti znatno otporniji S. yapa. Jedini nedostatak ovog postupka je to da je dugotrajan.
Poslednji put izmenio palmofan dana Pon Jan 01, 2007 3:03 pm, izmenio ukupno 2 puta
Poslato: Ned Dec 24, 2006 1:43 am----
| palmofan citat: |
| Kad već pišemo o robusti zanima me bi li ona u okolici Splita mogla dobro rasti i doseći svoju punu visinu od 30 m? Bonanca je napisao da na crnogorskoj obali rastu stogodišnje robuste te visine, pa vi valjda trebale rasti i na splitskom području. |
Trebalo bi da mogu da dostignu svoju punu velicinu. Splitski kraj je zona 9, leta su topla i suncana, ako se posadi u dobro zemljiste i ostali uslovi budu odgovarajuci, najverovatnije ce za dosta godina Robuste dostici 25 i vise metara.
Sto se tice hibridizacije razlicitih vrsta, to je naporan i dugotrajan proces. U bliskoj buducnosti ce najverovatnije biti dostupne genetski modifikovane palme i druge biljke koje mogu da izdrze mnogo nize temperature i ostale nepogodne uslove.
Poslato: Ned Dec 24, 2006 2:38 am----
Odlično Plamofan, dobro razmišljaš. Zapravo, sve je to stvar pametne selekcije u toku procesa hibridizacije. Konkretno,
kad ukrstimo 2 jedinke od 2 različite vrste koje su u P - parentalnoj generaciji (a isti princip se odnosi i na ukrštanje sorti, kultivara), dobijamo F1 generaciju koja je 50:50 genotipski u odnosu na P generaciju (fenotipski, tj. po izgledu, je uglavnom 90% ili više, na 50:50). Ono što si ti dalje opisao u tekstu je postupak koji se zove "Backcrossing" ili "povratno ukrštanje", s tom razlikom da nije potrebno 8 već 6 generacija (kad imamo 99,2% gena majčinske biljke), a po potrebi može o manje. Tu dolazi so izražaja ta "pametna selekcija", tj. odabiranje jedinki za dalja povratna ukrštanja. Na taj način će se dobiti jedinke sa ogovarajućim željenim osobinama jedne ili druge vrste (ili sorte), ali tako nećemo dobiti jedinke koje su genetički stabilne, tj. one neće davati uniformno potomstvo, kako genotipski, tako i fenotipski. Zato dalje moramo uraditi "Inbreeding" odnosno njihovo međusobno sparivanje u narednih 10 generacija da bi došli do prevazilaženja tzv. inbridnog minimuma koji nastaje zbog nagomilavanja recesivnih gena, koji mogu biti (ali i ne uvek) štetni po krajnji proizvod.
E sad, ovo je prilično lako kad se radi o jednogodišnjim biljkama koje usput mogu biti podvrgnute ubrzanom procesu reprodukcije (npr. kod Cannabis-a se može izvesti 6, pa čak i nešto više, generacija u toku jedne godine), ali sa višegodišnjim biljkama je to "pain in the ass", posebno kod većine vrsta palmi koje čekaju minimum po 6-7 godina do reproduktivne zrelosti (O.K., u laboratorijskim uslovima bi to mogli skratiti na 3-4, ali ipak...).
Međutim, na tržištu se može naći seme nekih interspecies hibrida palmi (pa čak i intergenus, kao Butia capitata x Jubaea chilensis kao i J.chilensis x B.capitata) koje pokazuju veću zimootpornost nego obe roditeljske vrste. Ja sam već pisao negde o hibridu W.filifera x W.robusta koji ima otpornost do -14-15C, dakle veću nego kod oba roditelja. Tu je u pitanju tzv. "hybrid vigor" na engleskom, stručno "heterozis", odnosno nešto što bi mogli nazvati "hibridna snaga", što je pojava pri kojoj hibridi F1 generacije nadmašuju roditelje u pogledu jedne ili više osobina.
Ovaj hibrid, filifera x robusta možete naći kod češkog rasadnika "Cesketropy" (ne znam sad napamet link, ali ima ga na Google-u). Sadnice im potiču sa "neke tajne lokacije u Francuskoj". Kontaktirajte ih, raspoloženi su za razgovor.
(Btw. primetio sam odavno da su Evropljani mnogo spremniji da daju odgovore od Amera).
Poslato: Ned Dec 24, 2006 3:55 pm----
Mislim da bih lako mogao križati W. filiferu i W. robustu. Ako sam dobro shvatio postupak, treba pelud sa npr. filifere prenjeti na cvjetove robuste i kad sjeme dozrije posadimo ga i niknu nam hibridi. E sad, ako na istom prostoru držimo i filifere i robuste da li će spontano doći do hibridizacije ili će, što bi bilo logično, robusta davati prednost peludu robuste i obratno. Kako se pelud prenosi sa jedne na drugu palmu? Mislim da vjetar raznosi pelud ali nisam 100% siguran u to. Da li se i kod križanja palmi javlja pojava koja je prisutna kod muli i mazgi, tj. da li se palma dobivena prenošenjem peluda filifere na robustu razlikuje od palme dobivene prenošenjem robustinog peluda na filiferu?
Poslato: Pet Dec 29, 2006 4:49 pm----
I ja sam dosta dugo experimentirao sa filiferom i robustom. Na slici možete vidjeti robustu koja je jedva preživjela zimu 05/06 jer je nisam minimalno zaštitio, a inaće se nalazi na vjetrometini. Zadnji udar zime dogodio se početkom 3. mjeseca i temperatura je pala na-6°C,a preko dana nije prelazila 2°C uz jaku buru...to ju je skoro došlo glave :cry:Ove godine sam oprezniji tako da ću je po prvi puta omotati jutom, tj .već jesam!
Poslato: Pet Dec 29, 2006 5:05 pm----
Zar je -6C skoro bilo kobno za robustu? Ona bi trebala biti otporna sve do -9C (tako barem piše na suptropijinim stranicama). Zanima me gdje si je nabavio i da li si negdje u Hrvatskoj vidio robuste u parkovima? Znaš li možda koliko treba njezinom sjemenu da proklije? Ako nabavim sjeme želim znati koliko trebam čekati, a ne da mi se ponovi situacija sa Sabal havanensisom čije sjeme još od 20. 10. čekam da proklije. Da li možda netko zna koliko vremena treba S. havanensisu da proklije?
Poslato: Pet Dec 29, 2006 5:29 pm----
Ta zima imala je nekoliko hladnijih udara! Ovaj u 3.mjesecu kada se minimalna temperatura spustila na -6°C plus bura sa udarima od 60-70 km bila je točka na i, ok skoro ju je dokrajčila...
Ovu robustu kupio sam u rasadniku u Puli prije 3 godine i do prošle zime nije bilo kritično... U literaturi se spominje da bez problema klije u roku od 2-4 mjeseca.
Viđao dsam robuste na Lošinju, Hvaru,Braču,okolici Splita te Dubrovniku gdje sam ove i snimio...
Poslato: Sub Dec 30, 2006 12:57 am----
Čini se da na toj datulji ima nešto plodova. Da li si možda jeo datulje sa palmi koje rastu u Dubrovniku te da li su istog okusa kao i kupovne? Kažeš da si viđao robuste u okolici Splita? Da li se možda sjećaš gdje točno? Budući da ljetujem blizu Splita mogao bih ih potražiti i uz malo sreće sakupiti sjeme ili iskopati malu palmicu ispod velike. Vjerojatno i ispod robuste stalno klijaju male palmice kao što je to slučaj s filiferom.
Poslato: Ned Dec 31, 2006 9:30 pm----
Nisam jeo plodove sa datulja uzgajanih na obali, nisam siguran da se oni dovoljno razviju zbog kišne jeseni...Ali ove godine jesen je bila sušna, tko zna
U okolici Splita možeš naići na dosta robusta na cesti Split-Omiš, ali se nalaze u privatnim vrtovima tako da bi to mogao biti problem.
Poslato: Pon Jan 01, 2007 4:23 am----
Zanima me da li bi se moglo palme iz zona 10 i 11 uzgajati u Dalmaciji (zona 9a) ako bi ih se zaštićivalo preko zime tako da bi se oko njih radio nekakav plastenik. Negdje na forumu sam pročitao da jedan čovjek zaštićuje svoju F. filiferu preko zime tako da radi mini staklenik oko nje. Ako filifera može na taj način preživjeti zimu u zoni 6-7 ne vidim razloga zašto uz sličan postupak ne bi npr. Cocos weddelliana, Roystonea regia ili neka druga osjetljiva palma iz zone 10-11 mogla opstati u zoni 9. Osim toga, na stranicama suptropije spominju se i grijači za osjetljive biljke. U Dalmaciji grijači ne bi morali stalno raditi već samo onda kada se temperatura spusti na recimo +2C. Onda bi se uključili i zagrijali staklenik na otprilike 3-4 C što je iznad minimuma i za najosjetljivije vrste. Staklenik bi se mogao grijati i sunčevom toplinom te bi zadržavao i preko noći toplinu. Budući se rjetko na moru događa da temperature padnu niže od 2C, a i taj pad traje dosta kratko, cijeli postupak grijanja bio bi jeftin.
Poslato: Pon Jan 01, 2007 3:12 pm----
| palmofan citat: |
| Znaš li možda koliko treba njezinom sjemenu da proklije? Ako nabavim sjeme želim znati koliko trebam čekati, a ne da mi se ponovi situacija sa Sabal havanensisom čije sjeme još od 20. 10. čekam da proklije. |
ja imam mladu Washingtoniu Robustu, poslala mi Frau seme i proklijalo je za 2-3 meseca..klijavost 100% od tri sjemenke je niklo 3..
sada je dve godine stara ali meni nekako ne napreduje dobro, jako sporo raste sto je cudno za robustu
Poslato: Pon Jan 01, 2007 4:04 pm----
Ovdje svi uporno tvrde da vašingtonije jako brzo rastu a ja sam pak u knjizi Drveće pročitao da vašingtonije rastu jako sporo! Zaista ne znam kome mogu vjerovati! U kakvim uvjetima držiš palmu? Ako ti je sada npr. u hladnom hodniku, podrumu i sl. normalno da neće brzo rasti jer palme sniženjem temperature usporavaju svoj rast ali nikada nemaju klasičnu fazu mirovanja kao ostale biljke. Ova palma treba mnogo sunca pa ako si je držao u hladu neće se moći pravilno razvijati i samim time rast će joj biti usporen. Kako si pripremio sjeme za nicanje, da li si ga turpijao da lakše nikne ili si ga odmah posadio bez ikakvih piprema?
Poslato: Uto Jan 02, 2007 2:52 am----
Washingtonie spadaju u brzorastuće palme, pri čemu je robusta najbrža suptropska palma, gotovo kao neke tropske. Za filiferu se navodi da je primetno sporija od nje, ali meni je filifera visine 1,8m za 2 meseca jesenje vegetacije (oktobar/novembar) izbacila 3 nova lista.
Poslato: Uto Jan 02, 2007 11:10 am----
Meni je niklo seme washingtonie (neznam koje ) za mesec dana na temperaturi od oko 20 stepeni iako pise da joj trebaju vise temperature za klijanje.Sad su stare oko dva meseca,izgledaju kao igle visoke 5-6cm. Posle koliko vremena ce da dobije one lepezaste listice.
Poslato: Uto Jan 02, 2007 2:17 pm----
| Bonanca citat: |
| Washingtonie spadaju u brzorastuće palme, pri čemu je robusta najbrža suptropska palma, gotovo kao neke tropske. Za filiferu se navodi da je primetno sporija od nje, ali meni je filifera visine 1,8m za 2 meseca jesenje vegetacije (oktobar/novembar) izbacila 3 nova lista. |
Meni u saksijama uvek brze rastu filifere nego robuste.
Poslato: Uto Jan 02, 2007 2:21 pm----
| masaefstathiou citat: |
| Meni je niklo seme washingtonie (neznam koje ) za mesec dana na temperaturi od oko 20 stepeni iako pise da joj trebaju vise temperature za klijanje.Sad su stare oko dva meseca,izgledaju kao igle visoke 5-6cm. Posle koliko vremena ce da dobije one lepezaste listice. |
Negde 4-ti list bi trebalo da bude prvi delimicno lepezasti, takva ce biti i 2-3 naredna lista. Prvi pravi lepezasti list ce se pojaviti za 9-12 meseci od nicanja.
Poslato: Uto Jan 02, 2007 5:50 pm----
meni se lepeze pojavile tek tokom druge godine, jos su polulepezaste...sada je u lozionici na oko 10C..tokom leta je na suncu
Poslato: Čet Jan 04, 2007 3:28 pm----
Iako Roystoneae ne pripadaju otpornim palmama mene zanima nešto u vezi njih. Na internetu sam tražio podatke o otpornosti svih vrsta Roystonea i nažalost nijedna vrsta nije otporna ispod -2C. Zanima me da li bi kod ove palme križanje različitih vrsta zbog pojave koja se naziva hibridna snaga moglo rezultirati povećanjem otpornosti do -5-6C ili ne bi imalo nikakvog učinka na otpornost? Još me zanima jedna stvar u vezi zimootpornih palmi. Razmišljo sam i došao do zaključka da bi međusobnim križanjem najotpornijih vrsta palmi koje postoje mogli, opet zbog hibridne snage, dobiti nekakvu hibridnu palmu koja bi bez oštećenja mogla izdržati temperature do -40C. Ovu palmu bi mogli uzgojiti kombiniranjem najboljih svojstava Rhapidophylluma hystrixa, Sabala minora, Serenoe repens i Nannorhops ritchiane. Podrazumjeva se da bi ovim postupkom dobili nekakvo hibridno "čudo" a ne čistu vrstu, ali bi ovo ipak i dalje bila palma.
Poslato: Pet Jan 05, 2007 1:44 am----
Tačno je da se hibridna snaga (eng. hybrid vigor) ili heterozis ispoljava kod dobrog dela, kako međuvrsnih (interspecies), tako i međurodovskih (intergenus, koji, istina, ima mnogo manje) hibrida. Već nekoliko puta smo pominjali W.filifera x W.robusta koji ima orpornost do -14-15C, što je više nego kod oba roditelja.
Ali granice ipak postoje. Ne možemo očekivati da se otpornost hibrida znatno poveća. Lično ne verujem da se može dobiti ikakav hibrid Roystoneae koji bi na duže staze bio otporan na Jadranu (čak i na najtoplijim delovima) bez intenzivne zaštite. Barem za sada. Osim otpornosti na niske temperature, treba računati i sa problemom suše (tako česte na Jadranu i uopšte u većem delu Mediterana), a tropske palme slabo napreduju u takvim uslovima
Kad smo kod zimootpornih palmi, verujem da bi hibrid Sabal minor x Serenoa repens bio sasvim moguć (ako već i ne postoji) jer se radi o vrlo bliskim rodovima (zapravo, neki taksonomisti još uvek ovu drugu drže pod nazivom Sabal serrulata). Pretpostavljam da bi i sa Rhapidophylumom moglo, ali sa Nannorrhopsom bi u ovoj kombinaciji teško išlo, jer je to vrsta genetički jako različita od prethodnih (dovoljno je reći samo da je to monokarpna vrsta, tj. da biljka umire posle cvetanja).
Ako bi smo želeli da napravimo visoku jako zimootpornu palmu, ja bih ove prethodne ukrštao sa nekim od visokih Sabala, npr. sa S.palmetto ili sa S.mexicana, S.rosei ili S.uresana. Već postoji hibrid Sabal x texensis koji je S.minor x S.mexicana.
Poslato: Sub Jan 06, 2007 1:27 am----
| Quote:: |
| Lično ne verujem da se može dobiti ikakav hibrid Roystoneae koji bi na duže staze bio otporan na Jadranu (čak i na najtoplijim delovima) bez intenzivne zaštite. |
| Quote:: |
| Osim otpornosti na niske temperature, treba računati i sa problemom suše (tako česte na Jadranu i uopšte u većem delu Mediterana), a tropske palme slabo napreduju u takvim uslovima. |
Na web stranicama PACSOA-e nalazi se slika palme Rhopalostylis baueri koja se, što je meni vrlo čudno, nalazi u Golden gate parku u San Franciscu. Budući da sam se zainteresirao za ovu palmu uspio sam naći nešto podataka o njoj te sam na jednoj stranici saznao da raste u zoni 10a. To mi ne bi bilo čudno da nisam počeo malo istraživati klimu San Francisca i otkrio da je klima u ovom gradu zapravo vrlo slična klimi u Dalmaciji za što imam vrlo čvrste dokaze. U mom atlasu na klimatskoj karti je San Francisco označen sa Csb klimom, dakle hladnijom varijantom sredozemne klime dok je Dalmacija označena sa toplijom varijantom sredozemne klime Csa. U atlasu također imam klimatski dijagram San Francisca i po njemu sam zaključio da su prosječne zimske temperature San Francisca i Splita približno jednake dok su pak prosječne ljetne temperature u Splitu čak zamjetno više. Osim toga, u novinama u rubrici Vrijeme objavljuju uz minimalne i maksimalne temperature hrvatskih i europskih gradova i temperature svjetskih gradova pa tako i San Francisca. Već malo duže uspoiređujem min. i max. temperature Splita i San Francisca i u većini slučajeva Split je tjekom prošlog i ovog mjeseca imao više temperature od San Francisca. Također se nekoliko puta znalo dogoditi da min. temperatura u San Franciscu bude 0C ili čak i malo niže što se nikako ne može dogoditi u zoni 10a. Po ovome zaključujem da se San Francisco nalazi u zoni 9a ili u najboljem slučaju u zoni 9b.
Poslato: Sub Jan 06, 2007 8:32 am----
Mislim da si zaboravio na najbitniji faktor, a to je bura. San Francisco ima vrlo blage zime i minimumi mu nisu ni približno niski ko u Splitu. Split ima apsolutni minimum od čak -9°C www.wetter.com/v2/?SID...ity=144450
Frisco ima apsolutni minimum od -4°C, a da ne spominjem prosjećnu maksimalnu u 1.mjesecu od 13.1°Ci puuuno veću insolaciju...
Poslato: Sub Jan 06, 2007 2:00 pm----
Hvala na linku za vrlo zanimljivu stranicu. Nisam znao da je apsolutni minimum za Split čak -9C već sam mislio da je negdje oko -6C jer se nalazi u zoni 9a. Evo još jedan dokaz o nepotpunosti USDA zona. Znači li to da bih morao srezati svoj popis palmi koje mogu uspijevati na jadranskoj obali na kojem sam zabilježio više od 100 vrsta palmi? Kao najnižu otpornost sam uzeo temperaturu od -4C budući da je to apsolutni minimum za sve Bougainvilleae. Budući da Bougainvilleae u Dalmaciji lijepo uspijevaju, često rastu i preko krovova kuća a zimi se nikada ne smrzavaju odlučio sam uzeti njihov minimum kao najslabiju otpornost palmi koje bi još mogle rasti u Dalmaciji. Po ovom podatku o najnižoj temperaturi od -9C znači da bi se u Splitu mogle smrznuti i Washingtoniae robustae budući da je to najniža temperatura za ovu vrstu. Ovdje međutim treba u obzir uzeti i mikroklimu - u Splitu se temperatura naime mjeri na mikroklimatski nepovoljnom području - aerodromu u Resniku. Sjećam se da je Yucca u jednom od svojih objava napisao da se temperatura u Sarajevu također mjeri na aerodromu koji je mikroklimatski vrlo nepovoljan dok je u njegovom vrtu temperatura uvijek za koji stupanj viša nego na aerodromu. Budući da je aerodrom na otvorenom i dosta izloženom prostoru ne treba smetnuti s uma da bi u pojedinim mikroklimatski vrlo povoljnim područjima u okolici Splita temperatura mogla imati apsolutni minimum kao i u San Franciscu.
Poslato: Sub Jan 06, 2007 5:53 pm----
Ovisi o lokaciji gdje zaista misliš saditi te palme. Vrlo je bitna mikrolokacija, a evo i popisa palmi koje je posadio jedan zaljubljenik u tropsko bilje, a živi na Hvaru. Inaće ih ne zaštičuje preko zime i član je European Palm Society organizacije preko koje i nabavlja ove rijeteke palme. Po mojoj procjeni ima daleko najvecu kolekciju palmi na Jadranskoj obali ako ne i šire...
citat: "Od palmi imam; archontophoenix alexandrae i cuninghamiana, Arenga egleri, Acoelorrhaphe wrightii, Arenga michranta,Attalea dubia, Bismarckia nobilis, Brahea armata, decumbens,clara,brandegeii i edulis, Butia capitata,yatay i eriospatha,Calamus australis, Chambeironia macrocarpa, Cariota gigas,maxima,obtusa i hymalaya, Ceroxylon alpinum,Chamaedorea elegans,Chamaerops humilis i var ,Chuniophoenix nana, Coccothrinax crinita,Dypsis decaryi,decipiens,oropedionis,albafarinosa i cabadae,Hedyscepe,Howeia belmoreana i Jubaea,JubaeaxButia,Jubaeopsis caffra,Livistona australis, fulva,nitida,chiensis,chiensisxdecipiens,decipiens,mariae,mariaexrigida,inermis i saribus,Normambya, Oraniopsis appendiculata,Parajubea cocoides,sukhna,microcarpa i torralyi, Phoenix canariensis, rupicola, dactylforsterianaifera i roebelini,Polyandroccocos caudescens,Pseudophoenix ekmanii,Ravanea glauca, cycadifolia, xerophila,Rhapis excelsa i humilis,Sabal rosei, causiarium,uresana,texana,yappa,minor,guatemalensisi mauritiiformis,Syagrus coronata,xcostae,romanzoffianum,silver queeni glaucescens,Tritrinax acanthocoma,campestris,schizophyllai braziliensis,Wallichia disticha,Washingtonia robusta i filifera,Wodyetia bifurcata i od Cycasa Macrozamia i Encephalartos imam
Cycasa 18 razlicitih, Macrozamia 6 i Encephalartos 9..."
Pa ti vidi da li se ispalti sadit manje otporne palme, po meni itekako
Poslato: Ned Jan 07, 2007 3:33 am----
E, to je zaista izuzetna kolekcija i to ne samo po broju različitih vrsta, nego i po izboru. Naime, ovde vidim priličan broj tropskih, slabo zimootpornih vrsta, a jako je zanimljivo i to što ima nekih cikada koje baš i nisu nešto zastupljene na Jadranu (zapravo, rekao bih, sem C.revoluta sve ostalo je prava retkost). Od takvog čoveka bi trebalo učiti, to je znanje iz prve ruke. A što se tiče same kolekcije, prilično sam siguran da nema jače na Balkanu. Po tome mu mogu parirati samo neke iz Italije i Španije (barem od evropskih).
A sad još malo o USDA zonama (jeste da postoji posebna tema, ali...). Kod njih prvenstveno treba imati na umu da one predstavljaju PROSEK ZBIRA APSOLUTNIH MINIMUMA i to u određenom vremenskom periodu. Dakle, ako u npr. nekih 20 godina imamo prosek abs. min. od -5C, to dato područje stavlja u zonu 9a. Ali, u toku tih 20 god. koje su uzimane kao reper imamo i abs. minimume od -9C i -1C, npr. što u krajnjem rezultatu ne izlazi iz okvira te zone. U nekim mestima se abs. minimumi zaista najčešće kreću u granicama zone kojoj to mesto pripada (oblasti sa jakim maritimnim uticajem), dok u drugim postoje veće razlike (veći uticaj kontinenta).
Zato je teško upoređivati San Francisco i Split, jer se radi o 2 različita klimatska tipa. U SF ima jakog uticaja Pacifika i tamo su leta prijatno topla i vlažna dok u Splitu vlada tipična mediteranska klima (kao podtip subtropske) sa sušnim letima i ponekad, jako visokim temperaturama. Takođe, U SF tokom zime ima malo temperaturnih kolebanja (dobro, ni u Splitu nisu prevelika, ali zasigurno veća nego tamo).
Ako bi smo mogli napraviti neku paralelu između klime srednje Dalmacije i Kalifornije, onda bi to mogli sa klimatom obalnog zaleđa centralne Kalifornije. Ovde je najnovija, revidirana USDA mapa za Kaliforniju.
P.S. A one Washingtonie u Plovdivu, pa o tome se brine Kirli Donov, lično. Ono što on proda nekome u svom gradu (ili bližoj okolini), njegova firma se nadalje stara o istim biljkama. Tu foru sa grejačima možeš da uradiš u priručnoj varijanti sa ovim prazničnim svetiljkama koje mogu u zaštićenom okviru da podignu temperaturu 2-5 stepeni C.
P.S.2 Tačno je to da neki sajtovi koriste podatke o temperaturi sa lokalnih aerodroma, gde je najčešće temp. niža nego u samom gradu. Npr. Weatheronline objavi minimum za Niš -15C (podatak sa aerodroma koji se nalazi na severu grada, na jednoj jakoj vetrometini), u strogom centru grada (gde se nalazi meteo stanica) bude -13C, a kod mene (na južnoj strani, u delu grada koji je zaklonjen velikim parkom) bude -11C ili čak i toplije. Ovo važi za periode sa jakim severnim vetrom. Kad nema vetra, razlika između mene i aerodroma bude 1-2C. Najveću razliku sam primetio za Beograd, tokom zime 04/05 kad je na aerodromu temp. bila niža za čak 10 stepeni C u odnosu na centar grada (oba podatka sa Weatheronline).
Poslato: Ned Jan 07, 2007 11:08 pm----
| Quote:: |
| citat: "Od palmi imam; archontophoenix alexandrae i cuninghamiana, Arenga egleri, Acoelorrhaphe wrightii, Arenga michranta,Attalea dubia, Bismarckia nobilis, Brahea armata, decumbens,clara,brandegeii i edulis, Butia capitata,yatay i eriospatha,Calamus australis, Chambeironia macrocarpa, Cariota gigas,maxima,obtusa i hymalaya, Ceroxylon alpinum,Chamaedorea elegans,Chamaerops humilis i var ,Chuniophoenix nana, Coccothrinax crinita,Dypsis decaryi,decipiens,oropedionis,albafarinosa i cabadae,Hedyscepe,Howeia belmoreana i Jubaea,JubaeaxButia,Jubaeopsis caffra,Livistona australis, fulva,nitida,chiensis,chiensisxdecipiens,decipiens,mariae,mariaexrigida,inermis i saribus,Normambya, Oraniopsis appendiculata,Parajubea cocoides,sukhna,microcarpa i torralyi, Phoenix canariensis, rupicola, dactylforsterianaifera i roebelini,Polyandroccocos caudescens,Pseudophoenix ekmanii,Ravanea glauca, cycadifolia, xerophila,Rhapis excelsa i humilis,Sabal rosei, causiarium,uresana,texana,yappa,minor,guatemalensisi mauritiiformis,Syagrus coronata,xcostae,romanzoffianum,silver queeni glaucescens,Tritrinax acanthocoma,campestris,schizophyllai braziliensis,Wallichia disticha,Washingtonia robusta i filifera,Wodyetia bifurcata |
Poslato: Pon Jan 08, 2007 2:16 pm----
| Bonanca citat: |
| Tačno je to da neki sajtovi koriste podatke o temperaturi sa lokalnih aerodroma, gde je najčešće temp. niža nego u samom gradu. Npr. Weatheronline objavi minimum za Niš -15C (podatak sa aerodroma koji se nalazi na severu grada, na jednoj jakoj vetrometini), u strogom centru grada (gde se nalazi meteo stanica) bude -13C, a kod mene (na južnoj strani, u delu grada koji je zaklonjen velikim parkom) bude -11C ili čak i toplije. |
Bonanca, vidim da si Nislija i to me raduje.
Imam pitanje za tebe ali i za sve koji mogu da mi pomognu.
Hteo bih da posadim neku palmu u dvoristu svoje kuce u Niskoj Banji, pa me interesuje koju palmu da izaberem koja je otporna na niske temperature ili eventualno neku koju bih mogao da posadim u posudu pa da je svake zime unosim unutra.
Procitao sam sve postove na ovu temu i vidima da je R. hysterix najotpornija ali sam cuo i za Trachycarpus da su otporne.
Valjda sam uspeo da kazem jasno sta hocu.
Poslato: Pon Jan 08, 2007 4:13 pm----
| Aleksandarm citat: |
Hteo bih da posadim neku palmu u dvoristu svoje kuce u Niskoj Banji, pa me interesuje koju palmu da izaberem koja je otporna na niske temperature ili eventualno neku koju bih mogao da posadim u posudu pa da je svake zime unosim unutra. Procitao sam sve postove na ovu temu i vidima da je R. hysterix najotpornija ali sam cuo i za Trachycarpus da su otporne. Valjda sam uspeo da kazem jasno sta hocu. |
Najotporniji je svakako Rapidophyllum hystrix, ali on na zalost ne pravi nadzemno stablo i nije bas jedna od lepsih palmi...
Trachycarpusi su po mom misljenju bolja solucija, i to narocito takil i wagnerianus. Takil je otporan do oko -20 a prilicno je velika i lepa palma, kojoj posle nekog vremena cak bude i golo stablo. Wagnerianus je otporan na udare vetra a i ima lepse lisce od fortunei-a i takil-a, ali kod njega otpornost dosta varira, dok neki primerci prezivljavaju -20, neki izmrznu na -5. Takil je sto se toga tice mnogo sigurniji.
Ako hoces zimi da unosis palmu unutra, onda se izbor drasticno prosiruje, onda mozes da probas sa vecinom palmi (izbegavaj one koje traze visoku vlaznost kao npr. cocos nucifera).
Poslato: Uto Jan 09, 2007 3:14 am----
Palmofan, malo ću revidirati moj stav u vezi uzgoja Roystonea na Jadranu u svetlu najnovijih podataka sa Hvara. Ako čovek tamo ima Archontophoenix cunninghamiana i to bez ikakve zaštite, onda mislim da bi makar Roystonea regia (kao najzimootpornija vrsta iz tog roda za koju znam) mogla uspevati u istim uslovima. No, opet, Hvar i Split nikako ne mogu biti isto po apsolutnim minimumima. Dakle, mogli bi ograničiti tu oblast na Hvar, Korčulu, Brač, Mljet, najistureniji deo Pelješca, Hercegnovsku rivijeru (kao najtopliji deo Boke) i ušće reke Bojane. Možda i Vis i Lastovo, ali ne znam u kolikoj meri tamo ima plodnog zemljišta koje traže tropske vrste.
Što se tiče načina na koji taj čovek nabavlja seme, he, pa ako je član European Palm Society, tu ima mnogo razmene i poklona semenki, tako da mu nije problem da nabavi seme mnogih vrsta koje se i ne nalaze na spsikovima firmi kao što su Rarepalmseeds ili Europalms.
Aleksandarm, Niška Banja je mesto koje ima solidan mikroklimat za uzgoj mnogih suptropskih vrsta (ne samo palmi). Jedino što malo zeza stvar je to što se jedan deo banje u toku zime nalazi veći deo dana u senci (što zbog visokog parkovskog drveća, što zbog brda Koritnik sa južne strane).
Xenon ti je dao već neke ideje, a ja bih dodao od niskih plami i Sabal minor i Serenoa repens, a od visokih Nannorrhops ritchiana i (uz zaštitu) Sabal palmetto i Sabal x texensis. Ukoliko živiš negde u neposrednoj blizini vrela (ili makar naniže uz potok), mogao bi da pokušaš i Trachycarpus latisectus ili T.princeps, pa i Butia capitata, isto, uz zaštitu. Pre nekih 7 godina sam u Sićevačkoj klisuri (ispod Ostrovice, uz Nišavu) video i nešto za šta i danas (pomalo) verujem da je Chamaerops humilis (mada je možda bio i neki trahi, ali malo čudniji), pa eto, to nije daleko od tebe, možda znaš na šta mislim. U svakom slučaju oni imaju najbolju mikroklimu u ovom kraju, ponekad i do 5 stepeni budu topliji zimi od centra Niša.
Poslato: Uto Jan 09, 2007 1:34 pm----
Hvala obojici, puno ste mi pomogli. Sada je na meni da malo poGooglam i pogledam slike tih pami i sl.
A, ako nisam dosadan,
predlozite mi neku palmu koja je, po vama, lepa za dvoriste ali ne trpi niske temperature, odn. morao bih da je unosim na jesen.Thnx
Poslato: Uto Jan 09, 2007 4:06 pm----
| Aleksandarm citat: |
A, ako nisam dosadan, predlozite mi neku palmu koja je, po vama, lepa za dvoriste ali ne trpi niske temperature, odn. morao bih da je unosim na jesen. |
Zavisi od uslova u dvoristu, kao i od uslova u prostoriji gde imas nameru da drzis palmu preko zime.
Ako ti je napolju hladovina ili sareni hlad, onda bi mogle da dodju u obzir: Areca triandra, Lepidorrhachis mooreana, Howea forsteriana, Lytocaryum weddellianum, Phoenix roebelenii ili eventualno Ptychosperma elegans. Cak i Chamadorea elegans bi bila odlicna za tako nesto.
Ako ti je napolju suncano, onda bih ti ja od suptropskih preporucio neki od Phoenix-a (npr. sylvestris), neku Washingtonia-ju, a fino bi izgledale i Bismarckia nobilis, Latania loddigesii, i neki od visih Sabala. Naravno, mozes da probas i sa Archontophoenix alexandrae, Roystonea regia ili Syagrus romanzoffiana, ali one nisu bas tako lepe dok su male.
Tropske palme treba drzati preko zime u toplijoj prostoriji, a suptropske idealno na oko 10 stepeni.
Poslato: Sre Jan 10, 2007 2:15 am----
Aleksandarm, što se tiče izbora za palmu za unošenje zimi, po nekim niškim cvećarama se povremeno mogu naći lepi primerci Phoenix robelenii sa stablom visine do 1m i ukupne visine 1,5m. Cena je oko 50 EUR.
Poslato: Čet Jan 11, 2007 8:17 am----
Hvala.
Sada imam osnovnu predstavu, pa ce mi biti lakse da se odlucim.
Poslato: Čet Jan 11, 2007 7:10 pm----
Što se tiče otpornih palmi, da sam na tvom mjestu svakako bih se odlučio za Rhapidophyllum hystrix i eventualno za Sabal minor jer su to jedine palme u koje imam povjerenje da mogu preživjeti našu zimu. Inače R. hystrix ima stanište od Misisipija do središnje Floride a na sjever ide sve do Sjeverne Karoline što znači da se u svom prirodnom staništu dobro "istrenirao" na niske temperature. Malo sam uspoređivao temperature gradova u Sjevernoj Karolini sa temperaturama gradova na ovom području i došao do zaključka da su gradovi Sjeverne Karoline po apsolutnim minimumima slični temperaturama gradova na ovom području. Tako je apsolutni minimum za Zagreb -21.7C, za Sarajevo -23.4C a za Beograd -25.5C. Grad Asheville ima apsolutni minimum od -26.7C, Charlotte -19.4C a Releigh -22.8C. Ovo pokazuje da R. hystrix u prirodi raste u klimatskim uvjetima koji su slični kontinentalnoj klimi na ovim prostorima. Kod sađenja R. hystrixa u vrt mogle bi se primjeniti i neke mjere koje će mu pomoći da bolje uspjeva. Palmu obavezno treba posaditi na mjesto koje je cijeli dan ili barem veći dio dana osunčano i dobro zaštićeno od sjevernog vjetra koji uzrokuje jak vindčil efekt. Palmu bi bilo najbolje posaditi uz neki zid okrenut južnoj strani kao što se to radi sa bugenvilijama. Zid će preko dana upijati sunčevu toplinu a noću će je isijavati te će tako ublažiti niske noćne temperature. Jedini je problem što većina palmi ima jak korjen te ih nije preporučljivo saditi u blizini kuće, ali ipak mislim da ova vrsta palme, budući da je patuljasta, nema jako razvijen korijen. Što se tiče palme koje bi unosio u kuću, tu ti je izbor zaista velik iako ti ne bih nikako preporučio kokos (Cocos nucifera) budući da zahtijeva vrlo visoku vlažnost zraka, čak iznad 75%. Budući da u ovim krajevima vlažnost često zna pasti i do 40% pa i niže, bilo bi pravo čudo da kokos preživi u ovakvim uvjetima. Kao početniku bih ti preporučio datuljnu palmu Phoenix dactyliferu, palmu koja je vrlo zahvalna za održavanje. Ona potjeće iz pustinje pa prema tome dobro podnosi suhi zrak koji je glavni neprijatelj većine vrsta palmi. Također bih ti preporučio Pritchardiu pacificu, ona izgleda jako simpatično kao lončanica iako mislim da traži više njege.
Poslato: Čet Jan 11, 2007 9:11 pm----
| palmofan citat: |
| Malo sam uspoređivao temperature gradova u Sjevernoj Karolini sa temperaturama gradova na ovom području i došao do zaključka da su gradovi Sjeverne Karoline po apsolutnim minimumima slični temperaturama gradova na ovom području. Tako je apsolutni minimum za Zagreb -21.7C, za Sarajevo -23.4C a za Beograd -25.5C. Grad Asheville ima apsolutni minimum od -26.7C, Charlotte -19.4C a Releigh -22.8C. Ovo pokazuje da R. hystrix u prirodi raste u klimatskim uvjetima koji su slični kontinentalnoj klimi na ovim prostorima. |
Pa i nije bas slicna klima... Apsolutni minimumi su jedno, a realni minimumi svake zime nesto sasvim drugo. Kod nas svake zime pada ispod -15, a kod njih jednom u 20 godina kada naidje hladni talas iz Kanade. Osim toga, kod njih su leta toplija i vlaznija nego kod nas, sto pogoduje razvoju palmi.
Poslato: Čet Jan 11, 2007 11:20 pm----
Znači li ovo da je klima kod nas relativno nepovoljna za palme budući da ovdje svake zime temperature padaju dosta ispod nule što ipak smeta palmama pa tako i Rhapidophyllumu hystrixu budući da se preko ljeta mora oporavljati od pretrpljenih minusa? U nekim od prethodnih objava piše da R. hystrix za oporavak od pretrpljenih -25C zahtjeva mnogo sunca, negdje oko 2500 GDD što je za većinu balkanskih gradova nedostižno. Što se tiče klime, shvatio sam da je mnogo teže naći dva mjesta sa makar donekle sličnom klimom nego što sam mislio. Smatram da će kod nas najbolje uspijevati egzotične biljke kod kojih u prirodnom staništu vladaju klimatski uvjeti koji su slični uvjetima na našem području dok je sve ostalo kockanje u većoj ili manjoj mjeri.
Poslato: Sub Jan 13, 2007 6:34 am----
| palmofan citat: |
| Znači li ovo da je klima kod nas relativno nepovoljna za palme budući da ovdje svake zime temperature padaju dosta ispod nule što ipak smeta palmama pa tako i Rhapidophyllumu hystrixu budući da se preko ljeta mora oporavljati od pretrpljenih minusa? U nekim od prethodnih objava piše da R. hystrix za oporavak od pretrpljenih -25C zahtjeva mnogo sunca, negdje oko 2500 GDD što je za većinu balkanskih gradova nedostižno. Što se tiče klime, shvatio sam da je mnogo teže naći dva mjesta sa makar donekle sličnom klimom nego što sam mislio. Smatram da će kod nas najbolje uspijevati egzotične biljke kod kojih u prirodnom staništu vladaju klimatski uvjeti koji su slični uvjetima na našem području dok je sve ostalo kockanje u većoj ili manjoj mjeri. |
Kod Rapidophylluma je glavna stvar sto on ima manja ostecenja, pa mu je zato dovoljno i toliko sunca koliko u nasim krajevima moze da dobije. 2500 GDD mu je potrebno ako izgubi dosta lisca pa mora da obnovi lisce.
Naravno, jako je tesko naci udaljena mesta sa istom klimom. Sve je ovo sto radimo sa stranim biljkama kocka, zato je i zanimljivo.
Poslato: Ned Jan 14, 2007 3:41 pm----
Na stranicama crometea nalazi se tekst o jakoj zimi 1928. - 1929. u kojem piše da je te zime u Dubrovniku izmjereno čak -11C te su od zime u gradu pucale vodovodne cijevi. Na www.wetter.com piše da je maksimalni minimum za Dubrovnik -7C, dakle to je minimum koji je izmjeren u posljednih 20 godina a nikako apsolutni limit ispod kojeg je nemoguć daljnji pad temperature. Nevjerojatan mi se čini podatak da je te zime na vječno sunčanoj i toploj Siciliji vjerovali ili ne izmjereno čak -26C! Pretpostavljam da se tada na Siciliji zbio pravi masakar sredozemnih i suptropskih biljaka i da je nakon toga cijeli otok izgledao poput pustinje. U Čakovcu se te zime temperatura spustila do -37C, a u Zagrebu do -34C te se prvi put nakon 1880. Sava se po cijeloj širini zaledila. U Gackoj dolini napadalo je više od dva metra snijega te se većina šljiva i pokoja jabuka i kruška osušila. Ovi podaci lijepo govore da za vrijeme ne postoje nikakva pravila te da nas vrijeme i pored svih mogućih klasifikacija klime i USDA zona može prevariti. Zbog toga ja smatram da pri sađenju drveća, koje obično sporo raste, treba birati vrste kojima je minimalna temperatura bar 15 - 20C ispod apsolutnog minimuma jer "od viška glava ne boli". Ariši su odličan izbor jer trpe temperature sve do -70C što je u našim krajevima nedostižno čak i da nastupi novo ledeno doba.
Poslato: Ned Jan 14, 2007 4:03 pm----
Ovaj minimum za Dubrovnik od -7°C odnosi se na razdoblje 1961-1990. godine.
E sad kada bi svi tako gledali onda bi bilo najbolje da svi sadim orahe, ariše i jele. Znam da je zima 1985-86. u Puli bila vrlo hladna kada je i izmjeren apsolutni minimum od -11°C. Pouzdano znam da su se smrzavale neke vrsta maslina i neke palme(neznam točno koje jer sam bio mali, a tada još nisam obrčao pažnju na njih), ali isto tako dosta Phoenixa canariensisa u Puli stariji su od 20 godina(dakle, preživjeli su tih -11°C), iako ih se tek 90-ih počelo ozbiljnije saditi. Poanta je da treba saditi i manje otporne vrste jer obogačuju prostor, a takve zime kao što je ona 1928/29. ipak nisu pravilo nego iznimka.
Još kada pridodamo globalno zatopljenje mislim da nema straha da se sade osjetljivije vrste.
Poslato: Ned Jan 14, 2007 8:30 pm----
Točno je da treba saditi i manje otporne vrste zbog obogaćivanja prostora no ja moram ipak priznati da sam "ziheraš", tj. da igram na sigurno kada su u pitanju biljke. Moram priznati da nikad ne bih u kontinentalnim uvjetima eksperimentirao sa većinom palmi, agava, eukaliptusa i ostalim biljkama sa suptropijinih stranica. Pri izboru biljaka uvijek uzimam one koje su jednako ili više otporne od uobičajenih biljaka koje ovdje kod mene rastu.
Na internetu sam tražio podatke o onom palmetumu na Hvaru i nisam ništa našao. Također sam bio i na stranicama European palm societya ali nisam uspio pronaći listu članova. Zna li netko gdje na internetu ima podataka o tim palmama sa Hvara? Bila bi zaista šteta da ovakva impresivna kolekcija ostane nepoznata.
Poslato: Čet Jan 18, 2007 1:26 pm----
za koji dan bi mi trebale stic sjemenke rapidophyllum hystrixa,koje sam narucio iz vana. sad me zanima koje su metode da te sjemenke i proklijaju. mislim da sam vec negdi na forumu procito nesto tako ali nisam uspio opet naletit,pa molim ako iko zna il ima iskustva nek napise.
i pitanje za bonancu ili palmofana, jel moguce da ova vrsta uspije u klimatskoj zoni 5 ili mozda 4?koliko brzo rastu i ako ima neko vec ovu vrstu da postavi koju sliku!
hvala!
Poslato: Čet Jan 18, 2007 2:13 pm----
Ljudi ukratko...ocemo li mi moci uskoro da sadimo palme po dvoristu..imajuci u vidu globalno zagrevanje i ocigledne promene u klimi...danas je 18. januar a napolju je vec danima izmedju 10 i 16c....
Pozdrav od novog clana!
Poslato: Čet Jan 18, 2007 8:41 pm----
| zexland citat: |
| Ljudi ukratko...ocemo li mi moci uskoro da sadimo palme po dvoristu..imajuci u vidu globalno zagrevanje i ocigledne promene u klimi...danas je 18. januar a napolju je vec danima izmedju 10 i 16c.... Pozdrav od novog clana! |
Zavisi od toga na koju vrstu mislis... neke vrste mogu i sad da se sade u dvoristu.
Ovo je najtoplija zima od kada se meri, ako zime nastave da budu ovakve, ne bi me cudilo da se broj vrsta koje je moguce gajiti u nasim uslovima drasticno poveca. Pa u Bg prakticno i nije bilo pravog mraza (samo jutarnji mrazevi do -2) a sneg smo i zaboravili kako izgleda...
Poslato: Pet Jan 19, 2007 2:05 am----
| damir citat: |
| za koji dan bi mi trebale stic sjemenke rapidophyllum hystrixa,koje sam narucio iz vana. sad me zanima koje su metode da te sjemenke i proklijaju. mislim da sam vec negdi na forumu procito nesto tako ali nisam uspio opet naletit,pa molim ako iko zna il ima iskustva nek napise. i pitanje za bonancu ili palmofana, jel moguce da ova vrsta uspije u klimatskoj zoni 5 ili mozda 4?koliko brzo rastu i ako ima neko vec ovu vrstu da postavi koju sliku! hvala! |
Za zonu 4 nemam podataka, još se niko nije pohvalio. U zoni 5b ima solidnih primeraka, neke idu bez ikakve zaštite čak i u vreme najjačih zima. Primer iz Wisconsina da je nekom tipu 2 zime zaredom na -23-24C izmrzavao samo jedan deo mladih listova uz minimalnu zaštitu. Znam da su neke u zoni 5a izmrzavale do tla na -30C ali su se posle obnavljale.
Ovde lepog mladog rapija ima Yucca u Sarajevu (možeš videti sliku na njegovom avataru). Koliko mi se čini, on je nikada nije štitio.
Poslato: Sub Jan 20, 2007 12:03 am----
Potpuno sam siguran da Rhapidophyllum hystix ne bi mogao podnjeti zimu u zoni 4a bez ikakve zaštite, a smatram da bi i u zoni 4b bilo jako teško održati ovu palmu. Ni za zonu 5a nisam previše optimističan, makar dopuštam činjenicu da bi se možda našao pokoji rapido koji bi i u ovoj zoni opstao. Kao što je Bonanca napisao, u zoni 5b ima solidnih primjeraka od kojih poneki mogu prezimjeti i bez zaštite ali smatram da su ti slučajevi prije iznimke nego pravilo. Mnogi ljudi bi htjeli u svom vrtu imati palmu ali je zaista nerealno očekivati da bi im mogla preživjeti u oštroj kontinentalnoj klimi jer su sve palme, pa i one najotpornije ipak toploljubive vrste i kod velike većine palmi minimalne temperature su višestruko manje od maksimalnih temperatura koje mogu podnjeti. Tako je npr. minimum za W. filiferu -10C a zabilježeno je da mogu preživjeti i temperature više od +50C. Osim toga, kao što je napisao Xenon, za oporavak R. hystixa od pretrpljenih -25C potrebno je 2500 GDD a to je nemoguće u oblačnim krajevima koji imaju nisku insolaciju. Kada se govori o zimootpornim palmama zapravo se misli na palme koje mogu ići dvije ili najviše tri zone ispod uobičajenih minimalnih zona za većinu suptropskih palmi a nikako ne na palme koje mogu rasti u Sibiru kao što bi netko mogao pomisliti.
Poslato: Sub Jan 20, 2007 12:59 am----
Slazem se sa palmofanom, zona 4 je previse za palme, bez obzira na to koliko otporne one bile. Rapidophyllum hystrix moze da se obnovi ako izmrzne do korena, ali ako nema odgovarajuce uslove tokom sezone rasta, vec sledece zime ce mu otpornost biti drasticno smanjena i izmrznuce na -15. Poznati su mi primeri iz Norveske gde u zoni 7 nisu uspeli da gaje R. hystrix zbog nedovoljno toplih i suncanih leta, pa palme nisu mogle da nadoknade cak ni relativno mala ostecenja koja su trpele na temperaturama koje nisu padale daleko ispod nule.
Dobro, mi nismo u Norveskoj, kod nas su leta toplija, tako da bi R. hystrix trebalo da moze da raste na prostoru cele bivse SFRJ izuzev visokih planina.
"Minimum" svake palme nije vezan samo za temperaturu nego i za ostale uslove, poznato je da u izuzetno suvim uslovima palme prezivljavaju drasticno nize temperature nego sto bi prezivele u nasoj, relativno vlaznoj zimi. Pretpostavljam da je svima poznat primer iz Jute gde je Washingtonia filifera prezivela skoro -30 u pustinjskim uslovima. Zbog toga same zone nisu bas najbolji pokazatelji uslova u kojima ce biljka da raste, pa je tesko proceniti da li neka biljka moze da raste u nekoj zoni ili ne.
Poslato: Sub Jan 20, 2007 1:52 am----
| xenon citat: |
Zavisi od toga na koju vrstu mislis... neke vrste mogu i sad da se sade u dvoristu. Ovo je najtoplija zima od kada se meri, ako zime nastave da budu ovakve, ne bi me cudilo da se broj vrsta koje je moguce gajiti u nasim uslovima drasticno poveca. Pa u Bg prakticno i nije bilo pravog mraza (samo jutarnji mrazevi do -2) a sneg smo i zaboravili kako izgleda... |
Pa to ce biti divota (valjda
)Bicemo kao Kalifornija...
Poslato: Sub Jan 20, 2007 2:19 am----
| zexland citat: |
Pa to ce biti divota (valjda )Bicemo kao Kalifornija... |
Kao Kalifornija necemo biti nikada, ali meni iskreno ne bi smetalo da predjemo u zonu 8.
Poslato: Sub Jan 20, 2007 3:06 am----
| xenon citat: |
"Minimum" svake palme nije vezan samo za temperaturu nego i za ostale uslove, poznato je da u izuzetno suvim uslovima palme prezivljavaju drasticno nize temperature nego sto bi prezivele u nasoj, relativno vlaznoj zimi. Pretpostavljam da je svima poznat primer iz Jute gde je Washingtonia filifera prezivela skoro -30 u pustinjskim uslovima. Zbog toga same zone nisu bas najbolji pokazatelji uslova u kojima ce biljka da raste, pa je tesko proceniti da li neka biljka moze da raste u nekoj zoni ili ne. |
Evo ja nisam znao za taj podatak na -30C sa filiferom iako mi je ta palma No.1 za eksperimente (nažalost, ovog proleća mi je jedna otišla ali ne zbog smrzavanja već zbog bolesti). Sa sigurnošću mogu reći da bez problema može izdržati čak -9C (možda i niže, ali nije išlo ispod toga u prostoriji gede sam je držao) i to u saksiji, ako se jako redukuje režim zalivanja (praktično, kao za sukulente). Ta ista je (kao i sve ostale koje su im te zime preživele) po rečima radnika iz "Ekoplant" Podgorica izdržala -12-13C koliko se spustilo na polju u okolini Podgorice gde im je firma. Sve su bile napolju, u saksijama i otprilike je polovina preživela, a polovina nastradala.
No, s druge strane, jako mi je poznata činjenica da palme iz sušnih područija imaju nešto povećanu zimootpornost u sušnim uslovima (a takođe im koren bolje podnosi mrazeve), dok sa povećanjem vlage stradaju i na znatno višim temp. od svog minimuma. Npr, najzimootporniji Chamaerops humilis var. cerifera (koji potiče, naravno, iz severne Afrike) je vrlo teško, gotovo nemoguće, sačuvati u južnoj Engleskoj, dok se standardni C.humilis var.humilis može naći u jako vlažnom Cornwall-u. Phoenix dactylifera ima nominalno stepen ili dva slabiju otpornost od P.canariensis, pa ipak, ima nekih neproverenih izveštaja da su neki primerci izdržavali i ispod -15C na svom prirodnom staništu (jako sušnom). S druge strane, ima podataka da je jedan canariensis bez mnogo oštećenja preživeo u 2 zime po -15C u vlažnom Oxford-u (kod vlasnika jednog od tamošnjih rasadnika, ne mogu da se setim koji beše, valjda jungle-seeds).
Ta ista šema važi i za Brahea armata, koja može na svom prirodnom staništu da izdrži vrlo jake napade kanadskog hladnog talasa na -17C, ali lako ugine pri takvom istom talasu na -7C na obali meksičkog zaliva.
'Ajde sad da se malo pravim pametan, pa da dam zaključak da treba upoznati uslove prirodnog sraništa svake biljke i onda je tek gajiti, ali ma koliko to banalno zvučalo, to je istina koja se mnogo puta dokazala.
Poslato: Sub Jan 20, 2007 11:41 am----
i jos jedno pitanje za tebe(koje je vise za PP, ali briga me)"manje price, vise rada"
, pa da razmjenjujemo vlastita iskustva- a ne opce informacije sa web-a. KONSTUKTIVNA primjedba, svidjam mi se sve ovo- volim vidjeti da nas ima, da nisam sam itd...R.hystrix definitivno moze, zasada... ove temp su lude ovih dana...juce u Sa OBOREN JANUARSKI REKORD (MISLIM I ZA CIJELU BIH) - BILO CITAVIH +22 STEPENA...LUDILO... kolliko dugo traje toplotni val strah me da se palme ne probude i ne pocnu izbacivati izbojke, pa onda belaj u februaru ili martu.....zima mora isfurati svoje prije proljeca, uvijek... barem 5 dana sa temp ispod -10, a dosad niti jedan ni blizu -5 ujutru....precudno... Bonanca, jesi li onog Trachyja iz saksije "uzemljio"?!
I jos jedno pitanje za tebe (koje je vise za PP, ali briga me)- kako sniziti iznos THC u organizmu, tebam putovati poslomna duze vrijeme, ali ce me testirati?!
Poslato: Sub Jan 20, 2007 3:28 pm----
| Bonanca citat: |
Evo ja nisam znao za taj podatak na -30C sa filiferom iako mi je ta palma No.1 za eksperimente (nažalost, ovog proleća mi je jedna otišla ali ne zbog smrzavanja već zbog bolesti). Sa sigurnošću mogu reći da bez problema može izdržati čak -9C (možda i niže, ali nije išlo ispod toga u prostoriji gede sam je držao) i to u saksiji, ako se jako redukuje režim zalivanja (praktično, kao za sukulente). Ta ista je (kao i sve ostale koje su im te zime preživele) po rečima radnika iz "Ekoplant" Podgorica izdržala -12-13C koliko se spustilo na polju u okolini Podgorice gde im je firma. Sve su bile napolju, u saksijama i otprilike je polovina preživela, a polovina nastradala. No, s druge strane, jako mi je poznata činjenica da palme iz sušnih područija imaju nešto povećanu zimootpornost u sušnim uslovima (a takođe im koren bolje podnosi mrazeve), dok sa povećanjem vlage stradaju i na znatno višim temp. od svog minimuma. Npr, najzimootporniji Chamaerops humilis var. cerifera (koji potiče, naravno, iz severne Afrike) je vrlo teško, gotovo nemoguće, sačuvati u južnoj Engleskoj, dok se standardni C.humilis var.humilis može naći u jako vlažnom Cornwall-u. Phoenix dactylifera ima nominalno stepen ili dva slabiju otpornost od P.canariensis, pa ipak, ima nekih neproverenih izveštaja da su neki primerci izdržavali i ispod -15C na svom prirodnom staništu (jako sušnom). S druge strane, ima podataka da je jedan canariensis bez mnogo oštećenja preživeo u 2 zime po -15C u vlažnom Oxford-u (kod vlasnika jednog od tamošnjih rasadnika, ne mogu da se setim koji beše, valjda jungle-seeds). Ta ista šema važi i za Brahea armata, koja može na svom prirodnom staništu da izdrži vrlo jake napade kanadskog hladnog talasa na -17C, ali lako ugine pri takvom istom talasu na -7C na obali meksičkog zaliva. |
Pa prezivljavanje palmi u uslovima vlazne zime je cista fizika. Led ima vecu zapreminu od vode, a posto palme za razliku od listopadnog drveca ne dehidriraju tokom zime, prilikom stvaranja kristala leda dolazi do izvesnih ostecenja. Vlaga u zemljistu znaci formiranje kristala leda ispod zemlje koji ostecuju koren. Vlaga u vazduhu je odgovorna za inje, koje ostecuje lisce. Povecana vlaznost znaci i da ce unutar palme biti vise vode nego normalno, tako da mozes da zamislis sta bude sa celijama palme (koje se sastoje u velikoj meri od vode) kada se voda pretvori u male monokristale koji seku celijske zidove. Zbog toga i postoje hemijski preparati (kalijum nitrat, kalijum silikat, itd.) kojima je cilj da zamene vodu u celijama palme i da tako postede palmu od vecih ostecenja.
Neke vrste koje i same poticu sa vlaznih podrucja (R. hystrix, S. minor, itd.) same redukuju kolicinu vode u svojim celijama da bi izbegle ova ostecenja, pa zato i prezivljavaju tako dobro u nasim uslovima. Trachycarpusi su malo drugaciji, oni poticu sa juznih padina Himalaja gde je preko leta velika vlaznost (monsunska sezona) ali su zime dosta suve. Zbog toga Trachycarpusima preko zime odgovara suvlja klima nego tokom sezone rasta, kada mu ne smeta velika vlaznost.
Sto se tice Cornwall-a, on jeste vlazan, ali on je prakticno zona 9b, sto znaci da skoro uopste i nema mraza. Ta klima bi bila losa za Phoenixe (osim robelenii) ili Washingtonije jer ove vrste vrlo lako propadaju u uslovima vlazne klime, cak i u mnogo toplijoj Floridi, ali je zato skoro idealna za Trachycarpuse, J. chilensis i slicne vrste. Ja sam cuo glasine da u Cornwall-u ima Chamaerops humilis var. humilis-a, procitao sam na internetu da ih ima, ali nisam ih svojim ocima video (sto ne znaci da to nije istina).
| Bonanca citat: |
'Ajde sad da se malo pravim pametan, pa da dam zaključak da treba upoznati uslove prirodnog sraništa svake biljke i onda je tek gajiti, ali ma koliko to banalno zvučalo, to je istina koja se mnogo puta dokazala. |
Thank you, professor obvious.
Poslato: Ned Jan 21, 2007 3:13 am----
| Yucca citat: |
| Bonanca, jesi li onog Trachyja iz saksije "uzemljio"?! I jos jedno pitanje za tebe (koje je vise za PP, ali briga me)- kako sniziti iznos THC u organizmu, tebam putovati poslomna duze vrijeme, ali ce me testirati?! |
Ma nije to bio trahi, svi moji trahiji su već bili uzemljeni ranije, to je bila ova vašingtonija o kojoj sam pisao. A za snižavanje nivoa THC u organizmu samo mnogo jogurta ili piva, mada mislim da je jogurt ipak delotvorniji. No, u svakom slučaju, ja nešto baš i ne verujem tim testovima, mislim da više plaše ljude time. Pa daje to tako lako utvrditi, niko živ u Afganistanu ne bi prošao testove za rad u UN jedinicama.
Xenon, ima Chamaeropsa u Cornwall-u, gledao sam ja to na BBC Prime i to ih ima po nekim parkovima oko nekih zamkova gore, na brdima. Mada, ta brda su izgleda nešto manje vlažna (zbog sastava zemljišta) nego sam obalski pojas.
Poslato: Ned Jan 21, 2007 8:49 pm----
| Quote:: |
| :Ta ista šema važi i za Brahea armata, koja može na svom prirodnom staništu da izdrži vrlo jake napade kanadskog hladnog talasa na -17C, ali lako ugine pri takvom istom talasu na -7C na obali meksičkog zaliva |
| Quote:: |
| Pretpostavljam da je svima poznat primer iz Jute gde je Washingtonia filifera prezivela skoro -30 u pustinjskim uslovima. |
Poslato: Pon Jan 22, 2007 12:09 am----
| palmofan citat: | ||
|
Pa upravo tu klimatsku razliku sam i isticao.
Poslato: Pon Jan 22, 2007 4:47 pm----
| palmofan citat: | ||
|
Poslato: Uto Jan 23, 2007 1:51 pm----
Stiglo mi je seme palmi i to:
Phoenix roebelenii, Nannorrhops ritchina, W. filifera i T. Fortunei.
Kako da ih posadim? U kakvu posudu, zemlju i na kojoj temperaturi da ih drzim? Da li treba prvo da se potope dan, dva u vodi?
Apsolutni sam pocetnik kad su palme u pitanju.
Poslato: Sre Jan 24, 2007 10:19 am----
| Aleksandarm citat: |
| Stiglo mi je seme palmi i to: Phoenix roebelenii, Nannorrhops ritchina, W. filifera i T. Fortunei. Kako da ih posadim? U kakvu posudu, zemlju i na kojoj temperaturi da ih drzim? Da li treba prvo da se potope dan, dva u vodi? Apsolutni sam pocetnik kad su palme u pitanju. |
Potopi jedno 3 dana u vodu svo semenje, menjaj vodu svaki dan.
Posadi u propusni supstrat (humus sa 30% peska) na dubinu od oko 2 cm. Odrzavaj zemlju vlaznom (ali ne mokrom), a temperaturu oko 20-25 stepeni.
Sto se posude tice, ja obicno koristim case od jogurta za tu namenu, pa presadim palmice kad imaju po jedan list.
Poslato: Sre Jan 24, 2007 2:24 pm----
Aragorn,tako mi lakse da te zovem,gde kupi to semenje?
Poslato: Sre Jan 24, 2007 4:38 pm----
| xenon citat: |
| Potopi jedno 3 dana u vodu svo semenje, menjaj vodu svaki dan. Posadi u propusni supstrat (humus sa 30% peska) na dubinu od oko 2 cm. Odrzavaj zemlju vlaznom (ali ne mokrom), a temperaturu oko 20-25 stepeni. Sto se posude tice, ja obicno koristim case od jogurta za tu namenu, pa presadim palmice kad imaju po jedan list. |
Hvala.
Potopljeno i sledim uputstva.
Poslato: Pon Feb 12, 2007 10:43 pm----
Kad je rjec o palmama pitao bi Bonancu ili nekoga da li mozda zna.
Kada zelimo da presadimo neku palmu sa busenom praksa je kod nas da se to radi u jul-avgust i ako se presadjivanje uradi kako treba biljka je primljena ,cak i ogromni primerci.
Zasto se to radi u sred ljeta kad su najvece vrucine i da li je bijoloska faza mirovanja palmi u ljetnim mjesecima.
Poslato: Uto Feb 13, 2007 12:35 am----
Koliko ja znam palme ljeti uopće ne miruju nego im je tada metabolizam (svi procesi sinteze i analize tj. gradnje i razgradnje tvari) na vrhuncu. Biološka faza mirovanja palmi, ako bi je tako mogli nazvati, je u zimskim mjesecima. Palme inače nemaju klasičnu fazu zimskog mirovanja već s padom temperature usporavaju svoj rast. Što je viša temperatura palme rastu brže ali to ide do neke granice od 40-50C što zavisi od vrste. Naše vrućine nisu ništa prema vrućini koje mnoge palme podnose u svojim prirodnim staništima. Tako npr. palma Washingtonia filifera, uobičajena na jadranskoj obali u svom prirodnom staništu podnosi temperature više od 50C.
Poslato: Uto Feb 13, 2007 1:52 am----
| vuk_ul citat: |
| Kad je rjec o palmama pitao bi Bonancu ili nekoga da li mozda zna. Kada zelimo da presadimo neku palmu sa busenom praksa je kod nas da se to radi u jul-avgust i ako se presadjivanje uradi kako treba biljka je primljena ,cak i ogromni primerci. Zasto se to radi u sred ljeta kad su najvece vrucine i da li je bijoloska faza mirovanja palmi u ljetnim mjesecima. |
Takav podatak mi je sasvim nov. Znam da u Boki presađuju palme od februara pa nadalje.
Poslato: Sre Feb 14, 2007 1:17 am----
U starim, dobrim bastovanskim knjigama pise da se palme i ostalo toploljubivo bilje, sade i presadjuju u vreme njihove najvece zivotne aktivnosti, odnosno u prvoj polovini tog perioda. To se kod nas poklapa sa pocetkom klimatskog leta ili nesto malo ranije ( maj -juni ), kada je tlo na dubini sadnje dovoljno zagrejano i kada ce korenje, koje je eventualno trpilo povrede tokom manipulacije, biti u stanju da se brzo oporavi i regenerise. Vreme za sadnju palmi se obicno poklapa sa sadnjom toploljubivog povrca iz rasada, kao sto su paradajz i paprika ili recimo sadnjom tzv. letnjeg cveca. Za uspesno presadjivanje bitna je dobra funkcija korena. U hladnoj i vlaznoj zemlji korenje toploljubivih biljaka je podlozno truljenju, tj napadu gljivica, posebno na mestima povreda, jer regeneracija ide sporo, a odbrambeni mehanizam biljke protiv parazita je tada bitno smanjen.
Preporucljivi uslovi za sadnju palmi na otvorenom su visoka vlaznost vazduha i prosecna dnevna temperatura preko 15 stepeni celzijusa. To je negde sredinom maja u kontinentalnim uslovima i nizim predelima, na "brdovitom Balkanu"
Poslato: Sre Feb 14, 2007 2:11 pm----
Ovo sve što je rekao Jovan je tačno (ja takođe imam takve podatke ne samo u starim već i u novijim knjigama). Ali u primorju, naročito u najtoplijim delovima (kakav je i Ulcinj, između ostalog), već odavno nema hladnog zemljišta od marta pa nadalje. Eventualno, ako je zima bila jako kišovita (ako ne i pomalo snegovita), onda zemljište dobija povoljnu temperaturu do sredine aprila, najdalje (u ekstremnim slučajevima) do početka maja.
Takva situacija, za nas kontinetalce, je upravo ove zime. Učestale kiše zadnjih dana zasigurno hlade zemlju, ali pošto nije bilo ozbiljnijeg snega i leda, zemlja je i dalje jako topla.
To se najbolje vidi po lukovičastom i rizomatskom cveću. Kod mene narcisi i lale već prave cvetne stabljike (juče sam čak video u jednom dvorištui i lale koje već imaju poluformirane zatvorene cvetove) a i božuri su počeli da izlaze iz zemlje.
Uh, idem to da prijavim u temi "Dolazak proleća"
.
Poslato: Čet Feb 15, 2007 12:51 am----
Ja davno nisam video neku palmu koja je stradala od zime.Medjutim kod nas su samo zastupljene Phenix canariensis,Chamaerops humilis i excelsa i Washintonia i to uglavnom robusta i jedino kod nje sam primetio susenje i ostecenje listova posle zime ali ne i same biljke.
Poslato: Uto Feb 20, 2007 2:20 pm----
Na web stranici Matice Hrvatske naišao sam na jedan tekst koji kritizira upotrebu palmi. Donosim vam ga u cjelosti:
| Quote:: |
| Dobrodošli na hrvatske Havaje Poznavanje biljaka, njihovo uzgajanje i ljubav prema njima tradicionalni su u povijesti čovječanstva. Suvremeni ih je čovjek najčešće zamijenio poznavanjem raznih automobila, osiromašivši time svoj svjetonazor. Manija kićenja životnoga prostora palmama ne može nadomjestiti pomanjkanje toga shvaćanja i doživljavanja prirode, a ono će se sve više očitovati kao malograđanština, megalomanija i kič Oduvijek su se uz plodonosna sadila i ukrasna stabla, kako u privatnim vrtovima, tako u javnim parkovima, na trgovima, ulicama, cestama i šumama. Vrste stabala bile su prilagođene geografskim područjima, klimatskim uvjetima, sušnim ili navodnjenim predjelima, ali i tradicionalnim, pa čak i vjerskim običajima. Stablo se ponajprije gajilo kao ukras, ali i u praktične svrhe uporabe drva, radi hlada, zaštite od vjetra i dr. Redovito su se sadila i gajila stabla primjerena određenim geografskim i klimatskim uvjetima, ali katkada i egzotična stabla, kojima se morala posvećivati posebna briga. Južno se drveće često gajilo u staklenicima. Palme, kojih ima na stotine vrsta, biljke su tropskih i suptropskih krajeva. U nas, na našoj obali, gajilo se poneko stablo palme u zaštićenim privatnim ili javnim parkovima, posebno na južnom Jadranu, u vrtovima peljeških i dubrovačkih pomoraca, kapetana, koji su ih donosili s putovanja, kao i ostale egzotične biljke. Iz tih bujnih vrtova, zaštićenih zidovima, uzdizale su se slikovite krošnje i poneke zasebne palme, dajući tim kultiviranim stambenim ili ljetovališnim ambijentima već tradicionalno osebujni pečat. Smrt murvama Presudan je za promjenu izgleda dalmatinskih gradova i gradića bio rasadnik palmi na Visu, koji je počeo opskrbljivati prvo Split za sadnju na tradicionalnoj obali, od 1922-1927, gdje su prije rasle murve. Međutim, u tom međuratnom razdoblju još nije bilo poplave palmi na Jadranu. One su se sadile i gajile uglavnom u nekim istaknutijim turističkim ljetovalištima, od sjeverne Opatije do južnoga Dubrovnika, i na tim su položajima, u okružju modernih hotela imale neko opravdanje. I zapadni je dio stare splitske rive već postao prepoznatljiv po svojim redovima palmi (ali ne i istočni, gdje već gotovo gola stabla svojim vertikalama remete sklad pročelja Dioklecijanove palače iza njih). Međutim, palma, kao tropska i suptropska biljka, ne podnosi našu klimu, pogotovo zimske mrazeve i bure. Spomenuo bih da je i zapadna obala splitske luke prije rata bila zasađena palmama, ali su sve uginule od naleta bure i posolice, pa su nakon toga tu zasađeni tamarisi. Da su palme potpuno strane i prirodno neprilagođene našoj klimi, dokazuje i činjenica da na onima, najčešće u nas sađenima, plod datulje uopće ne može sazrijeti, nego ostaje malen i nerazvijen. Osim toga, suho se lišće nakon vegetacije, radi ljepšeg izgleda, redovito uklanja, dok bi baš ono zimi moralo štititi taj osjetljivi dio palme. Ali sve je to bilo podnošljivo, čak i slikovito i ugodno oku, do prije pedesetak godina, kada je naglo nastupila izrazito skorojevićka i pretenciozna masovna sadnja palmi gotovo u svim mjestima i mjestašcima duž cijele naše obale. Željni ljeti hlada, a zimi sunca, stanovnici kopnenog i otočkog priobalja sadili su u svim svojim lukama i lučicama listopadna stabla, najčešće murve (dudove). Sve su lučice bile njima zasađene, pružajući bujnim zelenilom velikoga lišća ljeti ugodan hlad, a zimi temeljito posječenim granama, do samih debelih dijelova drva, posebne raznolike oblike, poput svojevrsnih skulptura. Splitski slikar Ante Kaštelančić, koji je pedesetih godina slikao pelješke, korčulanske i hvarske lučice, taj je ciklus slika nazvao po murvama u njima. Murve su se u devetnaestom stoljeću mnogo uzgajale radi gajenja dudova svilca, i u kućnoj radinosti. Međutim, stabla murvi, zelena ili gola, postala su gotovo urbanistički pečat lica tih gradića i ribarskih mjesta na našoj obali, pogotovo onih otočkih. Murve su imale tek jedan nedostatak, zbog čega su ih mnogi i napustili: da su se djeca po njima verala, berući plodove, i da su one svojim plodovima — naročito crne murve, ali ne i bijele — zagađivale tlo pod sobom. Naglom pojavom (iako skupih) sadnica palmi, tijekom svega nekoliko desetljeća uklonjene su sve murve, ali i ostala stabla, a započela je masovna, neumjerena i neobrazložena sadnja palmi, bilo onih rebrasta, bilo lepezasta lišća. Danas su gotovo sva, ne samo veća ili turistički razvijenija mjesta na obali nego i mala ribarska naselja, zasađena palmama. One se više ne sade samo u zatvorenim privatnim i javnim parkovima, nego u drvoredima, a posebno redovito na obalama mjesnih luka i lučica. Upravo je deplasirano i smiješno vidjeti lučice tih malih ribarskih i težačkih gradića i mjestašaca, slikovitih kamenih tradicionalnih kućica, s nametljivim redovima tropskih i egzotičnih palmi. A sve iz malograđanske želje za prestižem i težnjom da se tim mjestima dade moderniji i svjetskiji pečat, ne shvaćajući da je to u većini slučajeva najočitiji kič. Sela naša velika i mala Palme se, za razliku od drugog drveća, moraju brižljivo čuvati, zimi zaštićivati, a, što je najapsurdnije, one svojim bodljikavim niskim granama dok su mlade ne omogućavaju pristup, a kada izrastu, ne pružaju nikakav hlad. Pogotovo je neprimjereno kada se duž tih luka i lučica sade u dugim monotonim redovima, oduzimajući tako najčešće slikovitim i urbanistički dragocjenim cjelinama privlačan tradicionalni izgled. Bilo bi upravo smiješno, kad ne bi bilo tragično, vidjeti nametljive te ambijentu i klimi neprilagođene redove palmi u izrazito ribarskim slikovitim mjestancima kao na Braču u maloj Splitskoj ili Milni. U Veloj Luci na Korčuli upravo uklanjaju, kako mi vele, stare slikovite borove u luci da bi ih zamijenili pomodnim palmama. Usporedno s palmomanijom očita je posljednjih pedesetak godina i jedna druga, još opakija i po naš mediteranski krajolik sudbonosnija pojava: masovna zapuštanja i uklanjanja ostalih autohtonih stabala, ili onih koja su već stoljećima udomaćena u ovim primorskim krajevima, kako u slobodnijem krajoliku, tako i na urbanim privatnim i javnim površinama. Prevladavanje ruralnoga žiteljstva u urbanim sredinama, a i pseudourbanizacija i pseudocivilizacija stanovnika u selima i manjim mjestima, prati i gotovo općenita odbojnost toga stanovništva prema svemu ostalom drveću što ne donosi iskoristiv plod. Ta se odbojnost najčešće očituje čak i u stanovitoj mržnji i agresiji prema tom ni krivom ni dužnom raslinju. Najbolji je za to primjer općenita mržnja prema boru. Borove šume i šumice prekrile su velika područja naših obalnih i otočkih krajeva, zatirući autohtono raslinje. Te se šume uopće ne rijede, pa se stabla u takvoj gustoći ne razvijaju slobodno. Te monokulture alepskoga bora (čak i na promašenom monotonom pošumljavanju splitskog Marjana) nisu uvijek poželjne i potrebno ih je stručno rijediti, pa i uklanjati. Ali borovi i šumarci uza samu obalu, ili čak osamljeni borovi u naseljima ili na obalama jadranskih gradića, gdje se oni slobodno razvijaju, veoma su poželjni i korisni, kako zbog slikovitosti, tako i zbog ljeti dragocjena hlada što ga pružaju mjesnom stanovništvu, kupačima i turistima. Ipak vidimo nesmiljenu, upravo zločinačku, sječu i onih već gotovo stoljetnih borova u tim mjestima, pa i u vrtovima uz kućice za odmor, gdje bi oni bili osobito dobrodošli, a zbog odbojne gustoće tih vikendaških naseobina, gdje nema ni mjesta za stabla, ili radi sadnje voćaka, ili jednostavno nekog povrća. Slično je i s najtradicionalnijim i zacijelo najljepšim mediteranskim drvećem — čempresima. U širem je puku odbojnost prema tim vitkim zelenim vitezovima obrazlagana podsjećanjem na groblja, na kojima su oni karakteristično raslinje. Rijetko ćemo duž cijele naše obale, osim u dubrovačkom kraju, vidjeti čemprese, dok krajoliku susjedne Italije baš oni pružaju najkarakterističniji, najprivlačniji, najplemenitiji i najtradicionalniji izgled. Seljak najčešće mrzi neplodonosno stablo, a građanin ga i ne poznaje. A ipak postoji obilje drveća koje može prikladnošću i ljepotom oplemeniti naš jadranski krajolik, pogotovo onaj ruralni i urbani. Spomenuo bih tek neka od tih, od kojih bi mnoga mogla zamijeniti megalomaniju masovne i isključive sadnje palmi: osim borova i čempresa, tu su osobito poželjne česmina (crnika) i košćela (pelegrinka, koprivić), zatim tamaris, sofora, divlji i pitomi kesten, platana, bagrem, ariš, brijest, topola, lovor, bukva, lipa, a i neke voćke, kao agrumi (naranča, limun), orasi, smokve, nespole i sl. Poznavanje biljaka, njihovo uzgajanje i ljubav prema njima tradicionalni su u povijesti čovječanstva. Suvremeni ih je čovjek najčešće zamijenio poznavanjem raznih automobila, osiromašivši time svoj svjetonazor. Manija kićenja životnoga prostora palmama ne može nadomjestiti pomanjkanje toga shvaćanja i doživljavanja prirode, a ono će se sve više očitovati kao malograđanština, megalomanija i kič. Duško Kečkemet |
Poslato: Pet Feb 23, 2007 5:50 pm----
Ovaj tekst je van svake pameti. Cijeli tekst je strašno pristran, a autor ne poznaje osnovne razlike o palmama.
BTW, Palmofan, svaka čast na trudu u wikipediji, sjajno si obradio neke vrste iako se ne slažem oko W. robuste i tvrdnje da ne uspijeva u cijeloj Istri. Pouzdano znam da ih ima uz zapadnu (Poreč-Zelena Laguna) i južnu obalu Istre(Pula, Medulin)
Poslato: Pet Feb 23, 2007 9:07 pm----
Hvala za čestitke na pisanju Wikipedije!
Prijavio sam se u Wikipediju jer sam vidio da nemaju praktički nikakvih tekstova o palmama pa sam odlučio napisati te tekstove. Mogao bi mi se i ti pridružiti jer osim mene nitko ne piše te tekstove. Što se tiče robuste, nisam znao da je raširena u Istri a napisao sam da nije pogodna za Istru jer je tvoja skoro uginula prošle zime pa ne bih želio da netko na osnovu mog teksta posadi u Istri robustu i da mu propadne.
Poslato: Sub Feb 24, 2007 1:25 pm----
Rado bih se pridružio oko pisanja, ali vidim da ima neke pravila pisanja pa čim uhvatim vremena i proučim pravila bih mogao opisati pojedinu vrstu.
Bitno je za robustu ako se sadi tu u južnoj Istri da je u zavjetrini i nije direktno na udaru bure. Nažalost moja to nije pa je zato i onako stradala. Ima jedna robusta u centru Pule koja bez problema preživljava jer je u zaklonu par zgrada.
Poslato: Sub Feb 24, 2007 8:36 pm----
Ma nisu to neka komplicirana pravila. Ako imaš neke dobre članke o palmama svakako ih stavi u Wikipediju.