Volio bih saznati nešto više o sljedećim egzotičnim četinjačama: stjenjački bijeli bor, Engelmanova smreka, žuti bor, kvrgavi bor (Pinus astriata), šećerni bor, kalifornijski cedar, kalifornijski bor, zapadni bijeli bor, američki bor, Jeffreyev bor, usukani bor (Pinus contorta), kanadska jela (Abies balsamea), sitkanska smreka (Picea sitchensis), američki ariš (Larix larcina), bijela smreka (Picea glauca), crna smreka (Picea mariana). Sve ove četinjače su podrijetlom iz Amerike a osim njihovog imena o njima neznam apsolutno ništa.

pa zaš malo ne proguglaš?
ja nemam pojma nit o jednome.

šaptačica_drveću citat:

pa zaš malo ne proguglaš? ja nemam pojma nit o jednome.

Progooglao sam ali su informacije vrlo šture a podatke sam našao samo za one vrste za koje znam latinski naziv. Najviše me zanima da li bi se ove četinjače mogle uzgajati kod nas.

evo nešto sam našla u svojim knjigama:
Abies balsamea - obična balzamska jela
- najraširenija američka jela. zdrobljene igluice miriše na balzam. iglice na gornjoj strani izbojka čine brazdu u obliku slova V. pupovi su sitni, staklasno-smolasti.
(eto, ta bi mogla kod nas, mislim)

Sjeverno-američke kratko-igličave smreke:
Picea glauca - syn. P. canadensis, P. alba
Picea mariana - syn P. nigra - sura smreka
Picea Engelmannii - Engelmannova smreka
- iglice su tanje, bodljikavije i više prilegnute nego kod P. pungens, plavo-zelene, sa 1 smolastim kanalom.
(možda bi i ove mogla kod nas)

smreke sa plosnatim iglicama i prugama puči odozdo:
Picea sitchensis - syn. P. falcata - sitkanska smreka
drvo sjevero-zapadnog dijela sjeverne amerike, otoci Sitka i Vancouver, te susjedno kopno
(ovoj bi možda bilo malo vruće kod nas)

Larix laricina - syn. L. americana - kanadski ariš
- tvori prostran areal na sjevernom dijelu sjeverne amerike
- iglice su mu plavkasto-zelene, do 2,5 cm dugačke. češeri 1-2 cm dugi, sa 10-15 ljusaka, rubi im je prema gore uvinut, priperci se ne vide.
(ovom bi isto možda bilo vruće kod nas)
-

Pinus ponderosa - žuti ili zlatni bor
- do 50 m visoko i vrlo debelo drvo zapadnog dijela SAD
- spada u diploxylon, sekcija pseudostrobus
kora debla je vrlo debela i do 10 cm) i izbrazdana
- u čuperku su po 3 iglice, tvrde, tamno-zelene, 15-25 cm dugačke
- muški su cvatovi izrazito žuti
češera po nekoliko u pršljenu, 8-15 cm dugi, tamno smeđi. grbica završava savinutim šiljkom.
drvo je žuto
(tog ima kod nas, vidjela sam ga)

Pinus Jeffrey - Jeffrexev bor
- spada kao i P. ponderosa
- do 50 m visoko drvo kalifornije (do 1.700 m)
- u čuperku po 3 iglice, sivo- ili plavkasto-zelene, tvrde, do 20 cm dugačke
češeri 14-30 cm dugi, svijetlo-smeđi, grbica završava dužim i natrag zavinutim šiljkom
(i jeffreya sam vidjela kod nas)

Pinus Lambertiana - golemi ili sladorni bor (valjda je to taj šećerni)
- spada u diploxylon
- do 60 (100) m ( ) visoko planinsko drvo (1.000-2.500 m) zapadnog dijela sjeverne amerike
grane su mu vodoravne ili vise
pupovi smolasti
-iglice do 10 cm duge, usukane
češeri 30-50 cm dugi (a-laaaa!! ) i 8-11 cm debeli, na oko 9 cm dugoj stapci
iz nagorjelog stabla curi smola slatkastog okusa, koja se rabi kao lijek
(joj, ovo drvo bih voljela vidjeli uživo!! )

valjda sam nešta pomogla, a bome usput i naučila
sad idem tražit tu lambertianu jer to moram vidit!

www.conifers.org/pi/pi...rtiana.htm
plants.usda.gov/java/p...ymbol=PILA

Puno hvala na iscrpnim odgovorima! Zanima me gdje si vidjela žuti bor, možda bih ga mogao razmnožiti reznicama ili sjemenjem. Već su mi pomalo dosadile ove naše vrste kojih ima na svakom koraku pa bih želio uzgojiti neku neobičnu četinjaču, a ove američke to zasigurno jesu.

palmofan citat:

Već su mi pomalo dosadile ove naše vrste kojih ima na svakom koraku pa bih želio uzgojiti neku neobičnu četinjaču, a ove američke to zasigurno jesu.

Slazem se sa tobom da treba uzgajati i neke nove za nas vrste !
U svemu novome ceka nas neko i novo iskustvo !!!

PALMOFAN , ja cu sacekat kad uzgojis koju vrstu da mi prebacis koju reznicu ...

Preporučujem kapitalno delo iz nekadašnje Jugoslavije, "Četinjače - morfologija i varijabilnost " Mirka Vidakovića u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i Sveučilisne naklade Liber, Zagreb 1982. Mislim da je i pored protoka vremena to najbolja knjiga vezana za ovu tematiku, koja je ikad objavljena na ovim prostorima. Od 1980. je korišćena kao sveučilišni udžbenik Šumarskog fakulteta u Zagrebu i kao dragocena literatura za sve ostale fakultete botaničkog usmerenja u staroj Jugoslaviji. Prebogata je ilustracijama i crtežima sa opisom vrsta i ključevima za njihovu determinaciju. Većina od navedenih vrsta je detaljno opisana u ovoj knjizi.

U...Ovo sa arišom i zimom te ne mora brinuti.Sve vrste ariša su otporne na niske temperature, a da ne spominjem da je Larix sibirica drvo koje raste na najsjevernijoj zemljopisnoj širini.
Zašto misliš da bi drvetu koje raste u sjevernim djelovima Kanade bilo hladno kod nas?

Antone, ne mislim da bi im bilo hladno, nego, upravo suprotno bilo bi im vruće. Budući da ove četinjače rastu na američkim planinama a tamo su ljeta prilično svježa temperatura od 35C bi ih lako mogla ubiti. Tako npr. Picea mariana raste od zone 3a do 5b,
Boki, nemoj se previše nadati, još ne znam ni kako izgledaju te četinjače, a ti si se već ponadao reznicama. U svako slučaju, ako mi uspije uzgoj neke od navedenih četinjača ti ćeš biti prvi na popisu za reznice.

Jovan1. citat:

Preporučujem kapitalno delo iz nekadašnje Jugoslavije, "Četinjače - morfologija i varijabilnost " Mirka Vidakovića u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i Sveučilisne naklade Liber, Zagreb 1982. Mislim da je i pored protoka vremena to najbolja knjiga vezana za ovu tematiku, koja je ikad objavljena na ovim prostorima. Od 1980. je korišćena kao sveučilišni udžbenik Šumarskog fakulteta u Zagrebu i kao dragocena literatura za sve ostale fakultete botaničkog usmerenja u staroj Jugoslaviji. Prebogata je ilustracijama i crtežima sa opisom vrsta i ključevima za njihovu determinaciju. Većina od navedenih vrsta je detaljno opisana u ovoj knjizi.

Slažem se, alfa i omega dendrologije, i još k tome na hrvatskom jeziku.
Inače, ako malo obratite pozornost, često referenca na mnogim stranicama raznih fakulteta, ali i ljubitelja dendrologije, kao i na Wikipediji

palmofan citat:

Antone, ne mislim da bi im bilo hladno, nego, upravo suprotno bilo bi im vruće. Budući da ove četinjače rastu na američkim planinama a tamo su ljeta prilično svježa temperatura od 35C bi ih lako mogla ubiti. Tako npr. Picea mariana raste od zone 3a do 5b, Boki, nemoj se previše nadati, još ne znam ni kako izgledaju te četinjače, a ti si se već ponadao reznicama. U svako slučaju, ako mi uspije uzgoj neke od navedenih četinjača ti ćeš biti prvi na poisu za reznice.

šaptačica je to napisala, a nisam znao na čega misli.
Da, to se slažem.Npr. Larix sibirica bi jako teško uspio zbog nas zbog daleko toplijeg ljeta i toplije zime.

Antone, prevario si se u vezi Larixa sibirica. Na davesgarden.com/ piše da Larix sibirica raste od zone 1 do zone 7b, dakle trebao bi dobro uspjevati u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ostale četinjače koje rastu u hladnijim područjima nažalost nemaju ovakav veliki temperaturni raspon.

Hm, da moram priznati, da stalno miješam dahurijski ariš, Larix gmelinii, sa sibirskim.
Mislio sam dakle na prvo navedeni.Naime on raste u planinama sjeveroistočnog Sibira, i navikao je na najgore vremenske uvjete.
Možda sam se i malo prebrzopleto izrazio, sigurno bi uspjeli i sibirski, pa čak i dahurijski kod nas, samo pitanje s kojim napretkom, jer vjerojatno bi puno sporije rasli.
Dakle, evo npr. problema koje imaju britanci sa Larix sibirica:

Prefers an open airy position in a light or gravelly well-drained soil[200]. Plants are intolerant of badly drained soils, but they tolerate acid and infertile soils[200]. Succeeds on rocky hill or mountain sides and slopes[200]. A north or east aspect is more suitable than west or south[1]. This species is very cold-hardy when fully dormant, but the trees can be excited into premature growth in Britain by mild spells during the winter and they are then very subject to damage by late frosts and cold winds[1]. The tree often comes into growth in January or February and is then very susceptible to frost damage[185]. A 56 year old tree at Kew in 1956 had only reached 4 metres tall and was dying[185]. It is impossible to grow this tree in lowland Britain, though it should succeed above a height of 300 metres in the eastern Scottish Highlands[200]. Growth is normally slow in Britain with average height increases of less than 30cm per year[185]. Trees are planted for timber in Asia and Northern Europe, especially in Sweden and Finland[50, 266]. Hybridizes freely with other members of this genus[200]. Open ground plants, 1 year x 1 year are the best for planting out, do not use container grown plants with spiralled roots[200]. Plants transplant well, even when coming into growth in the spring[200]. Plants in this genus are notably resistant to honey fungus[200].