već neko (duže) vrijeme ogledavam grm čileanske guave (čisto virtualno) kao biljku velikog potencija i što duže ogledavam to mi je manje jasno zašto je tako nepravedno zapostavljena i previđena.
![](http://www.abestweb.com/smilies/IDunno.gif)
dozlogrdilo mi spekuliranje rano jesenas kad su se čak i na našim tržištima masovno pojavili
all-year-round-interest grmovi tipa
pernettya (
gaultheria),
pieris,
skimmia japonica i slični, pa sam odlučila krenuti u misiju popularizacije čileanske guave i naručila sjeme. sjemenke su stigle jučer pa se danas bacam u akciju sjetve!
Prije toga par natuknica za upoznavanje:
- čileanske guava zapravo uopće nije guava – spada u familiju
myrtaceae (kao da guava ne spada u myrtaceae!
![Ahahaha Ahahaha](images/smiles/116.gif)
) i najbliža je rođakinja mirti koja raste diljem jadranske obale (
myrtus communis), latinski joj je naziv
ugni molinae (
syn. myrtus ugni; španjolski murtilla)
- porijeklo: južni i srednji čile, bolivija (poznata i cijenjena još kod starih inka)
- u prirodi raste na rubovima šuma i stijenama u blizini pacifika
- otporna je do zone 8
- kao vrtni grm naraste prosječno do 2 metra u visinu i širinu
- podnosi vjetar sve dok nije hladan (kao npr. bura kod nas zimi), podnosi orezivanje (pogodna za živicu i.o.), podnosi sušu kad se dobro ukorjeni i ustali na položaju koji joj odgovara (mladu biljku treba redovito zalijevati)
- preferira sunčane do polusjenovite položaje, blago kiselo zemljište i prosječno plodnu dobro dreniranu zemlju
- zimzeleni listovi su rasporeda i oblika približno slični mirti, možda tek nešto krupniji; kad se protrljaju fino mirišu; ekstrakti ulja iz listova koriste se u kozmetičke svrhe; skuhani služe kao zamjena za čaj; mladi izbojci su crvenkasto-bakrene boje
- cvate mirisnim bijelim do roza cvjetovima oblika malih oblih zvončića na duljim peteljkama grupiranim u pušleke (kak se to stručno zove nemrem se sad sjetit) u aprilu i maju
- plodovi u obliku bobica počinju sazrijevati od augusta i dok ne dosegnu punu zrelost u oktobru mijenjau boju od bijele, rozaljubičaste do crvene; veličine su oko 1,5 cm u promjeru i – e sad ono najslađe – jestivi su, bogati c vitaminom, blagotvornim flavonoidima i imaju
intenzivan okus šumskih jagoda!!!! jedu se sirovi, pije se sokić od smiksanih bobica a može se kuhati i fini pekmez od njih!
- biljka je pogodna za uzgoj u tegli
- osim osnovne vrste poznat je samo jedan kultivar (“flambeau” – ugni molinae variegata)
- komercijalno se uzgaja u južnom i srednjem čileu i jugoistočnoj australiji (posebno na tasmaniji - pod nazivom tazzibarry prodaju se svježi plodovi ili kao pekmez na japansko tržište); na britanskom otočju raste najviše i najčešće u južnoj irskoj i u ebgleskoj posebno u vrtovima cornwalla (predstavljen još 1844.), i iako je bilo omiljeno voće kraljice viktorije, te se svako malo netko sjeti da bi trebalo komercijalizirati proizvodnju, nikad, pa ni do danas do toga nije došlo – tako da se u europi nigdje plodovi ugni molinae, oliti čileanske guave ne mogu kupiti
- bitno je spomenuti da je grm ugni molinae otporan na nametnike pa samo treba paziti na ptice u vrijeme oko berbe!
već silno obožavam svoje buduće molinice!
![Ahahaha Ahahaha](images/smiles/116.gif)