| gaga. citat: |
Dali neko može mi reći kako se bonsai pravi, nemogu naći na forumu??? 
Da li se on u korenu seče pa se time nedozvoljava njegov rast?  
Ja sam početnik a bonsaiji mi se mnogo sviđaju. |
Evo ti, ovde je što sam našao na forumu. Više nisam ni tražio, da sam još tražio možda bi našao i više.
BONSAI
Prilikom oblikovanja bonsai biljaka cilj je da se u što kraćem vremenskom roku dobije lepa i zdrava biljka koja zadovoljava sve estetske kriterijume za dobar bonsai. Da bi se to postiglo prva odluka koja se mora doneti je izbor stila u kojem ce se biljka oblikovati. Veština oblikovanja bonsai biljaka poznaje široki dijapazon tehnika za rad sa biljkama koje u različitom stepenu i intenzitetu zahtevaju drastične i ireverzibilne intervencije na biljkama. Izbor tehnika je takav da se od proizvoljne biljke može odnegovati bonsai u proizvoljnom stilu ali vreme za koje se to postiže jako zavisi od primenjenih tehnika. Zbog toga je jedno od osnovnih pravila pri izbom stila u kojem ce se gajiti određena biljka da odabrani stil odgovara prirodnoj formi same biljke.
Sledeći korak je prilagodavanje same biljke odabranom stilu. Ukoliko se ispoštuje prvo navedeno pravilo tada se ovaj korak uglavnom sastoji u definisanju željenog oblika, što znači da morate u glavi stvoriti sliku kako želite da biljka izgleda i dalje preduzimati korake da taj izgled u perspektivi postignete. To znači da se odlučujete koja strana biljke će biti prednja koja zadnja a zatim u skladu sa tim vršite vertikalnu i horizontalnu organizaciju prostora koji biljka zauzima kako bi se postigao efekat trodimenzionalnosti i kako bi odnos izmedu delova biljke delovao lepo i prirodno. Time ste odabrali grane koje su vam neophodne i njih zadržavate a ostale nepotrebne grane uklanjate. Ovim se završava prava faza u oblikovanju bonsai biljaka a to je planiranje.
Sledeći korak je sprovođenje formiranog plana u delo i tri osnovne operacije koje se izvode na biljkama u cilju postizanja željenog oblika su orezivanje, ožicavanje i zakidanje pupova.
Orezivanje
Orezivanjem se uklanjaju suvišne grane, proređuje lišće i koren. Time se ostvaruje osnovna kontrola rasta i izgleda biljke.
Orezivanje grana
Orezivanje grana je jedna od najosetljivijih operacija prilikom oblikovanja bonsai drveća i zbog toga joj se pristupa tek kada smo uspešno obavili prvi deo posla a to je odluka o stilu, izgledu i visini bonsai drveta koje želimo da oblikujemo. Sa tako formiranim odlukama prilazi se orezivanju suvišnih grana drveta. lako izbor grana za odstranjivanje zavisi od konkretno odabranog stila i postizanja željenog oblika postoje neka univerzalna pravila koja je poželjno ispoštovati prilikom orezivanja grana.
Orezivanje grana je jedna od najosetljivijih operacija prilikom oblikovanja bonsai drveća i zbog toga joj se pristupa tek kada smo uspešno obavili prvi deo posla a to je odluka o stilu, izgledu i visini bonsai drveta koje želimo da oblikujemo. Sa tako formiranim odlukama prilazi se orezivanju suvišnih grana drveta. lako izbor grana za odstranjivanje zavisi od konkretno odabranog stila i postizanja željenog oblika postoje neka univerzalna pravila koja je poželjno ispoštovati prilikom orezivanja grana.
. Prilikom odstranjivanja grane rez se izvodi u njenom dnu tako da po mogućstvu zahvati i deo kore okolnog dela, kako se ne bi formirali ružni patrljci, već da buduće formirana kora prekrije ožiljak reza. Rez takođe ne sme biti previše dubok jer tada kora neće biti u stanju da ga prekrije i to je potencijalno izvorište bolesti za biljku.
Ožiljak nastao rezom se popunjava specijalnom masom kako bi do zarastanja bio zaštićen od štetočina i gljivica.
. Poželjno je da se osnovne grane penju spiralno ka vrhu a da gledano iz ptičije perspektive međusobno najbliže grane čine uglove od 120 stepeni. Ovo je naravno idealna situacija koju vrlo često nije lako ostvariti ali joj treba težiti. Shodno tome od dve grane koje rastu tačno jedna naspram druge ili jedna iznad druge jednu treba ukloniti.
Orezivanjem grana formira se osnovna vizuelna struktura biljke primerena željenom obliku i visini.
Orezivanje izboja
Nakon orezivanja grana na preostalim granama se tokom vremena formira izvestan broj novih izboja. Orezivanjem i proređivanjem izboja se formira krošnja drveta, održava i unapređuje postignuti izgled drveta.
Za odstranjivanje izboja važe slična pravila kao i za odstranjivanje grana.Skraćivanje izboja se preduzima zarad profinjenja strukture krošnje biljke i podrazumeva odsecanje samo dela izboja. Pri tome treba voditi računa o sledećem:
• Svi rezovi na bočnim granama se izvode iznad najbližeg pupa u željenom nivou tako da rez prati smer rasta pupa i da je blizu pupa koliko god je to moguće.
• Novi izboj će se formirati u smeru u kojem raste ostavljeni pup. To nam daje mogućnost daljeg planiranja u oblikovanju konkretne biljke.
• Treba voditi računa prilikom odsecanja grana previše unazad jer se u zavisnosti od vrste novi izboji na starijim granama teže ili lakše pojavljuju.
• Orezivanjem izbojaka treba usmeravati novoformirane grane da rastu tako da popunjavaju prazan prostor, ali da ne rastu jedna u drugu ili da se prepliću.
Treba napomenuti da su ovo uopštena pravila i da se kao takva mogu primeniti na veliki broj biljnih vrsta ali i da pojedine vrste imaju neke svoje specifičnosti cije poznavanje olakšava oblikovanje bonsai drveća od tih vrsta.
U ovom odeljku ćemo pomenuti i uklanjanje pupova.
Pupovi predstavljaju zametke novih grana. Ukoliko nam na mestu gde se pojavio pup koji će formirati granu ta grana nije potrebna tada se taj pup uklanja. To stoga jer je bolje odmah ukloniti pup kako biljka ne bi gubila snagu i hranu na formiranje grane koju ćemo i onako u dogledno vreme odstraniti jer je nepotrebna. Opisana tehnika se primenjuje kod listopadnog drveća dok je stvar sa četinarima nešto drugačija.
Kod četinara se najednom mestu pojavljuje u zavisnosti od vrste od jednog do pet pupova. Ukoliko je na mestu pojave pupa potrebna grana ostavlja se onoliki broj pupova koliko je grana potrebno, u saglasnosti sa prethodnim pravilima jedan ili dva, ostali se odstranjuju pri čemu se uklanjaju najjači pupovi. U zavisnosti od stepena formiranosti biljke pupovi se ili uklanjaju ili prikraćuju tako što se rukom ili oštrim makazama odstrane dve trećine pupa.
Orezivanje listova
Orezivanje listova se preduzima kod biljaka u finalnoj fazi oblikovanja i njime se postiže smanjenje veličine listova. Ova operacija se najčešće obavlja kada je biljka u punoj vegetativnoj snazi, najčešće početkom leta, i primenjuje se samo na zdravim i jakim biljkama. Sastoji se u tome da se sa svih grana uklone svi listovi. Po uklanjanju svih listova biljka zahteva posebnu negu.
Ne sme biti izložena direktnom suncu, mora biti zaštićeno od vetra i jakih kiša te u slučaju jako toplog vremena redovno orošavana. Zalivanje se u periodu dok biljka ponovo ne olista proreduje
Orezivanje korena
Da bi se biljka mogla lepo oblikovati i da bi imala lep i svež izgled od osnovne važnosti je kvalitet korena. Redovnim presađivanjem i orezivanjem korena postiže se njegova optimalna funkcija koja kao rezultat daje biološki zdravu i jaku biljku. Kod dobrih bonsai biljaka korenovu masu čini mnoštvo tankih razgranatih korenčića. Ovo se postiže odstranjivanjem debelih, odrvenelih delova korena prilikom presađivanja. Tako se biljka stimuliše na stvaranje novih korenčića još finije strukture čime se stvara adekvatan potencijal biljke za apsorbovanje tečnosti i hranljivih sastojaka iz zemlje.
Rad sa žicom
Tehnika ožicavanja se koristi za usmeravanje rasta grana, postizanje potrebnog oblika stabla i grana. Primenjuje se tako što se deo koji se želi oblikovati obmota žicom odgovarajuće debljine i potom oblikuje prema planiranom obliku.
Pravilna omotavanja žicom stabla i grana
Ova tehnika je ograničena krutošću dela koji se oblikuje no i pored toga vrlo je moćna i delotvorna.
Osnovna pravila tehnike su:
• Ožicavanje se vrši žicom odgovarajuće debljine, žica treba da bude taman toliko debela da omogući željeno savijanje.
• Žica mora biti ravnomerno namotana (sa jednakim razmacima između namotaja) prijanjajući oko željenog dela. Ne sme se previše pritezati da se ne useče u koru drveta.
• U pravilnim vremenskim intervalima mora se stara žica skidati i nova stavljati ako deo nije fiksiran u željenom položaju da se žica ne bi zbog rasta biljke usekla u koru.
Kada se žica namota na željeni deo rukama se žica dovede u željeni položaj u kome se zbog svoje elastičnosti nađe i omotani deo.
Tokom vremena omotani deo stiče krutost u izvedenom položaju i tada trajno zadržava postignuti položaj.
Sila koja se primenjuje u postizanju željenog položaja mora biti primerena elastičnosti toga dela inače može doći do loma ili pucanja čime nastaju trajna oštećenja. Za ožicavanje se koriste lako savitljive vrste žice različite debljine. Najčešća je bakarna. Čelične žice treba izbegavati jer su podložne koroziji.
GDJE DRŽATI BONSAI?
Dobili ste ili kupili svoj prvi bonsai. Tražite po sobi neko prikladno mjesto za njega. Stavili ste ga na televizor, na policu uz knjige, na dasku od prozora. Kroz nekoliko dana biljci počinje otpadati lišće, a vi ste u panici!!!
Gdje s bonsaijem?? Iako je naziv 'sobno bilje' potpuno pogrešan jer ne postoji biljka koja raste u sobi, taj naziv je uviježen pa ću ga i ja koristiti uz 'sobni bonsai', vrstu bonsaija koja hladne mjesece ne može biti smještena izvan kuće, na dvorištu, balkonu.
Prvo i osnovno je znati koju vrstu bonsaija imate. U djelu za početnike gdje se govori o najčešćim vrstama bonsaija koje su mogu kod nas kupiti u rasadnicima i vrtnim centrima, ili na papiriću koji ste dobili uz bonsai saznajte koju vrstu imate.
Sve autohtone biljne vrste (koje prirodno rastu na ovom području) rastu isključivo vani (dvorište, balkon), pa i one 'sobne' iz uvoza, bolje napreduju i rastu ako su dio godine smještene vani.
Biljne vrste kraja u kojem živite (kontinentalne vrste).
Naše autohtone vrste vani će ostati cijelu godinu. To znači da bilo koji bonsai, koji prirodno raste u vašem kraju, nećete preko zime stavljati u zatvoren prostor, nego ćete ga ostaviti cijelu zimu vani, najčešće u zavjetrini, uz zid kuće, ili jednostavno ga spustiti ispod police na kojoj je do sad stajao. Kad padne snijeg cijelu biljku ćete zatrpati snijegom koji će služiti kao odličan izolator od niskih temperatura i jakih vjetrova. Takve biljne vrste neophodno je ostaviti na hladnom jer se na taj način zaokružuje vegetacijska godina te nakon perioda mirovanja biljka ima snage ponovo potjerati pupove u proljeće. Bez takvog ciklusa toplo-hladno biljka bi kroz godinu-dvije uvenula.
Biljne vrste koje podnose temperaturu do nule.
Ovdje prvenstveno mislim na naše autohtone vrste, ali koje rastu u primorju i Dalmaciji te još neke iz uvoza kojima odgovara takva temperatura (npr. Azalea). Cijelu godinu kad je temperatura iznad nule (posebno treba paziti na najnižu temperaturu) te biljke trebaju stajati vani, na dvorištu ili balkonu. Kad se temperatura počne približavati nuli, biljke treba smjestiti na toplije, no nije preporučljivo staviti ih u sobu na 20 stupnjeva. Idealna temperatura bila bi iznad nule pa do 10 stupnjeva. 'Idealno' mjesto za to je podrum, stubište, neka ostava u kojoj se ne grije, plastenik.
'Sobni bonsai'
Vrste bonsaija koje možemo kupiti uglavnom su donešeni iz krajeva gdje je temperatura viša nego kod nas. Takve bonsaije mi najčešće smještamo u naše sobe. Iako kupljeni da bi bili ukras u sobi oni bi trebali najtopliji dio godine biti smješteni vani (dvorište, balkon). Razlog je veća količina svjetla, vlage, protoka zraka koji biljka ima te može bolje obavljati proces fotosinteze i na taj način biti zdravija, boljeg rasta, ljepšeg izgleda. Kad se noćne temperature spuste ispod 10-15 stupnjeva vratite ih u sobu. Nemojte se iznenaditi kad biljci nakon vraćanja u sobu počne padati lišće. To je reakcija na smanjenu količinu svjetla (čak i ako je stavite uz prozor). Ne stavljajte bonsai na prozor koji ima zavjesu jer će teperatura preko noći, između prozora i zavjese, biti preniska. Pazite da se blizu biljke ne nalazi izvor topline (peč, radijator). Vaša biljka oporavit će se u proljeće kad je opet stavite na dvorište ili na balkon. Ukoliko imate grijani plastenik imate najbolje rješenje za takve vrste bonsaija.
I još ponešto...
Bjelogorica preko zime može biti smještena u potpunom mraku, dok je crnogorici potrebna bar mala količina svjetla.
Ukoliko nemate niti dvorište niti balkon 'sobni bonsai' smjestite na prozor bez direktnog sunca, ili prozor zasjenite preko najsunčanijeg dijela dana.
Kupite li ili dobijete na poklon 'vanjski' bonsai, a nemate niti dvorište niti balkon, vaš bonsai je 'osuđen na propast'. Najbolje što možete učiniti je da ga poklonite nekom tko ima uvjete držati ga vani.
...NEKE ZABLUDE O BONSAIMA
ZABLUDA O TOME ŠTO JE BONSAI
Početnici često mladicu presađenu u bonsai posudu smatraju bonsaijem. Ali ne čini posuda stabalce bonsaijem već njegove karakteristike. Bonsai je minijaturno stabalce u posudi. To "minijaturno" ne znači samo da je ono nisko rastom i ne treba mladicu staru 3-4 godine visine 30-tak cm zvati bonsaijem. To je samo mladica koja možda jednom postane bonsai.
Najjednostavnije bi mogli reći da je bonsai zakržljalo stabalce i kao takvo se razlikuje od ranije spomenute mladice po svim svojim karakteristikama, maleno je ali ne i mlado već staro i zdepasto, ima namreškanu ili ispucanu koru (ovisno o vrsti), krošnja mu je zgusnuta i razgranjena, listovi su mu manji nego uobičajeno, svojim ukupnim izgledom odražava karakteristike stabla te vrste u prirodnoj veličini.
ZABLUDA O NASTANKU BONSAIJA
Zna se reći da bonsai stabalca jedva preživljavaju u premalim posudama, te da uslijed nedostatka mineralnih tvari i ne mogu narasti viši nego što jesu, te da je to ustvari tajna njihova nastanka. To nije točno. U prirodi često nailazimo na tkz. prirodne bonsaije, koji su nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa.
Sama priroda na taj način "proizvodi bonsaije", ali ne i čovjek. Stabalce u posudi ima idealne uvjete: pomno biranu mješavinu zemlje prilagođenu upravo potrebama njegove vrste, dovoljnu količinu vode, dodatno prihranjivanje u sezoni rasta sa mineralnim gnojivima obogaćenim svim potrebnim mikroelementima. Osim toga stabalce se svakih nekoliko godina presađuje u novu zemlju, te mu se orezuje korijen. Dokaz da je stabalcu dobro u posudi je i to što u njoj redovno proživljava izmjenu godišnjih doba, daje plod i cvijet....
Jedna od osnovnih tehnika koja se primjenjuje kako bi već formirano bonsai stabalce održali na određenoj veličini, ili "običnu" biljku učinili bonsaijem je ništa drugo nego orezivanje – tehnika koja postoji otkako se ljudi bave uzgojem biljaka. Orezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže fina struktura grana. Zašto bi orezivanje bonsaija bilo mučenje, a orezivanje vinove loze na rod nije, kada se u biti radi o istoj tehnici. Orezuje se i živica, začinsko bilje, penjačice, voćke i dr.
...još ponešto o zabludama...
Godine misterija i monopola Japana i Kine nad uzgojem bonsaija uzrokovale su mnoge zablude i mitove. Jedan od najuobičajenih mitova je da je uzgajanje bonsaija okrutno prema drvima, da proces 'smanjivanja' drva nanosi veliku bol biljkama. Takva zabluda širokih razmjera vrlo vjerojatno je povezana sa sjećanjima na drevni kineski običaj podvezivanja stopala kod djevojčica kojim bi se spriječio njihov rast. Takav običaj koji je dugo vremena bio prisutan u Kini svakako je bio vrlo okrutan i bolan te je zabranjen. No, ljudi na zapadu još uvijek povezuju tu činjenicu s tehnikom 'smanjivanja' koja se koristi u uzgoju bonsaija. I jedan i drugi proces ograničavaju rast te se na neki način provlači misao da je napraviti drvo patuljastim, orezivanjem grana i korijena, podjednako okrutno. Naravno, svatko ko se bavi uzgojem biljaka znat će da je proces orezivanja grana i korijena jedan od esencijalnih u vrtlarstvu. Ruže, živica, pa i voćke moraju se orezivati. Isto je i s bonsaijem. Orezivanje korijena je uobičajena praksa kod svih uzgajivača biljaka i u rasadnicima širom svijeta. Većina uzgajivača biljaka zna da orezivanjem korijena potičemo rast vlaknastog korijenja koje je neophodno za rast i razvoj zdrave biljke. To je uobičajeni postupak kod uzgoja i za napredak mladih stabala i grmova u posudama. I... nitko neće raspravljati da je uobičajena praksa orezivanje korijena i grana u rasadnicima i vrtovima okrutna prema grmlju i drveću. Činjenica da biljke u bonsai uzgoju dožive puno veću starost nego istovjetne vrste koje rastu u prirodi, govori u prilog boljeg postupanja i brige u takvom načinu uzgoja biljaka. Optužbe da je bonsai uzgoj okrutan prema biljkama zapravo nema uporišta.
Zablude:
1. Bonsai je posebna vrsta stabla – Bonsai može biti oblikovan od bilo koja vrsta drveta ipak najčešće se oblikuju vrste s malim listovima ili listovima koji, kroz neke tehnike uzgoja, imaju tendenciju smanjivanja veličine
2. Bonsai uvijek ostaje maleno stablo – to je jako daleko od istine. Bonsai se najčešće oblikuje od uobičajenih vrsta stabala koja rastu u prirodi oko nas i ako ga zasadimo u vrt u otvorenu zemlju on će narasti u biljku prirodne veličine.
3. Orezivanje korijena održava bonsai malenim drvcem – U stvarnosti, zapravo je obrnuto. Orezivanje korijena uzrokuje povečanje rasta biljke te joj daje više snage, jakosti i zdravlja.
4. bonsai je sobna biljka – tropske vrste to svakako jesu, no ukoliko za bonsai imate tipičnu kontinentalnu vrstu ona mora biti smještena na otvorenom prostoru (u dvorištu ili na balkonu).
5. Postoje posebne sjemenke iz kojih se može uzgojiti bonsai – iz sjemenke je, bez primjene tehnike uzgoja bonsaija, moguće dobiti isključivo tipičan izgled i veličinu te biljne vrste u prirodi.
6. Bonsai je 'zaustavljen u vremenu' – Bonsai je biljka, živi organizam. On stalno raste i razvija se. Možemo mu u svako trenutku potpuno izmjeniti izgled te dobiti potpuno drugačiju 'kreaciju' ili pronalaziti bolja rješenja za naše drvo.
oš malo priče o tome šta je bonsai?
Bonsai ili minijaturno drvo, ponekad cinici opisuju kao 'hortikulturalnog kepeca s iluzijom raskoši'. Možda je to za neke ljude tako, no bon-sai na kineskom i japanskom znači drvo u posudi. Imati drvo u posudi ne znači imati bonsai. Bonsai je umjetnička replika drva iz prirode u minijaturnom obliku. Ona mora biti isključivo u posudi. Bonsai je, primarno, umjetničko djelo koje je stvorio čovjek uz stručnu brigu i manipulaciju s prirodnim biljnim materijalom. On je iznad svega slika ili iluzija pravog drva. Drvo mora samo po sebi biti lijepo. Drvo i posuda moraju zajedno tvoriti cjelinu.
Kao i svaki drugi oblik vizualne umjetnosti (slikarsto, kiparstvo) bonsai ima sve esencijalne estetske elemente. Kompoziciju, ravnotežu, simetriju, perspektivu, dubinu, teksturu, boju itd. No, za razliku od slikarstva npr. gdje je dijelo moguće završiti, u bonsaiju remekdjelo nikad nije potpuno završeno, ono je trajno dinamičan proces. Ono trajno zahtjeva brigu oko biljke da bi se održalo u dobroj formi i zdravlju. Najčešće se odgovornost oko brige o biljkama prenosi u obitelji iz generacije u generaciju.
Neki bonsai dožive duboku starost. U Japanu danas imamo bonsaije kojima se procjenjuje starost na 500 – 700 godina. No, treba znati da nije starost najvažniji faktor, ljepota drva je ono što je ga čini vrijednim. Vizualni utisak, koje drvo ostavlja na osobu koja ga gleda, mora izražavati ljepotu i veličanstvenost drva koje raste u svom prirodnom okruženju. Bez obzira kakvu iluziju umjetnik može stvoriti, na kraju rezultat mora biti estetski ugodan; užitak i oduševljenje za oko i za dušu.
Što čini drvo bonsaijem?
1. Bonsai je drvo i posuda – umjetnički oblikovano drvo 'u bonsai stilu' posađeno u vrtu u zemlju naziva se topiari ne Bonsai.
2. Ono što bonsaiju daje 'stas' je deblo, loše deblo čini loš bonsai. Dobro deblo mora imati dobar pad promjera, s dobro oblikovanim vidljivim površinskim korijenjem.
3. U pravilu bonsai ima najdonje grane veće i deblje te se one smanjuju kako se približavamo vrhu stabla. Razmak između grana se smanjuje približavanjem vrhu stabla.
4. Između pojedinih grana trebaju biti 'negativni' prostori (prazni prostori ili prostori s manjom gustočom grana) koji će dati impresiju stabla, a ne grma.
5. Bonsai može imati dijelove mrtvog drva koje će ostaviti dojam veće starosti.
Bonsai kroz povijest
Iako su sami počeci bonsaija ogrnuti velom tajne, danas je prihvačeno da su kinezi prvi kreirali minijaturni pejzaž i minijaturno drveće koje danas poznajemo kao bonsai. Riječ bonsai je japanska riječ koja u slobodnom prijevodu znači 'sadnja drva u posudu' te se danas kao takva upotrebljava jer su japanci bonsai razvili potpuno nov oblik. Kineski naziv za bonsai je penjing i vjeruje se da svojim počecima seže u doba Han dinastije.
Jedna od najstarijih kineska legendi govori kako je vladar Han (206. p. K. – 220 g.) naredio da mu se u vrtu napravi minijaturni pejzaž cjelokupnog njegovog carstva sa svim planinama, dolinama, rijekama, jezerima i drvećem. Vladar je želio jednim pogledom kroz prozor vidjeti cijelo svoje carstvo. Takav oblik umjetničkom izražaja bilo je dopušteno samo njemu posjedovati i svatko tko bi imao bilo kakav minijaturni oblik pezjaža smatran je prijetnjom te bi bio ubijen.
Druga kineska legenda o počecima bonsaija seže u čevrto stoljeće prije Krista i vezana je za pjesnika i državnog službenika Guen-ming-a. Vjeruje se da je on nakon odlaska u mirovinu počeo s uzgojem chrysanthemum-a u posudi. Neki povjesničari vjeruju ta je to bio prvi korak prema razvoju bonsaija u Tang dinastiji 200 godina kasnije.
Najraniji dokazi koji se koriste kao dokaz o počecima bonsaija otkriveni su 1972.godine u grobnici Zhang Huai-a, princa iz Tang dinastije (618. – 907. god.) koji je umro 706.god. Dva zida u otkrivenoj grobnici ocrtana su slikama sluge koji nosi biljku sličnu bonsaiju. Na jednoj sluga nosi minijaturni pejzaž, a na drugoj nosi posudu u kojoj se nalazi drvo.
Bonsai dolazi u Japan
Japanci su tijekom povijesti prihvatili mnoge kulturne zaštitne znakove Kine te su na taj način preuzeli i bonsai. U vrijeme Kamakure (1185. – 1333. god.) Zen Budizam se vrlo brzo širio po cijeloj Aziji te je, vjerojatno 1195.godine jedan budistički redovnik donio prvo drvo bonsaija na otok. Mnogo godina bonsai je bio dozvoljen samo imućnim ljudima te je bio poznat kao privilegija aristokracije – simbol ugleda i časti. Takva ograničenost u širenju bonsai umjetnosti u Japanu, gotovo da je uzrokovala njeno izumiranje. Nakon invazije kineza u Japan, u 14. stoljeću, bonsai umjetnošću počeli su se baviti svi slojevi društva. To je rezultiralo njenim procvatom i rastom popularnosti. Nakon što se bonsai u Japanu ustabilio, došlo je do velikih promjena u shvaćanju, razvoju i filozofiji bonsaija.
Za japance, bonsai predstavlja spajanje jakih drevnih uvjerenja s istočnom filozofijom o skladu između ljudi, duše i prirode.
'Japanska elita' svoje je bonsaije unosila u kuću na posebno dizajnirana mjesta za pokazivanje ( tokonoma). To je postao dio života japanaca. Bila su to mala drvca iskopana u prirodi koja se nisu uzgajala, tretirala ili orezivala kao današnji bonsai. Ona su jednostavno bila takva kakva su nađena u prirodi.
Tek u 17. i 18. stoljeću japanska umjetnost došeže svoj vrhunac te se bonsai ponovo razvija sa puno više razumijevanja i usklađivanja s prirodom – posude u kojima se uzgajao bonsai bile su nešto dublje od današnjih. Glavna smjernica uzgoja bonsaija od sada je bila uklanjanje svih pupajućih dijelova osim onih najvažnijih. Minimalizam, odnosno, reduciranje svega osim osnovnih elemenata i krajnja uglađenost i istančanost vrlo je simbolična za japansku filozofiju ovog vremena – možemo vidjeti po vrlo jednostavnim Japanski vrtovima kao što je onaj uz poznatu tvrđavu – Roanji. Tijekom vremena bonsai su počeli poprimati izglede različitih stilova.
Konačno, sredinom 19.tog stoljeća, nakon više od 230 godina izolacije, Japan je otvorio svoja vrata svijetu. Putnici koji su posjetili Japan raširili su, odoseći svojim kućama, mala drvca u keramičkim posudama koja su imitirala stara, odrasla i visoka drva iz prirode. Nadalje, u drugoj polovici 19.stoljeće, zaredale su se bonsai izložbe u Londonu, Beču i Parizu. Posebno je značajna Svjetska izložba u Parizu 1900. godine koja je otvorila 'oči svijeta' prema bonsaiju. Tih prvih godina zapadnjaci su gledali na bonsai kao na izmučena drva te su mnogi otvoreno izražavali svoje nezadovoljstvo kako bonsai majstori tretiraju drva. To je sve trajalo do 1935. god. kad se mišljenje promijenilo i bonsai je konačno i na zapadu klasificiran kao umjetnost.
Poslije Drugog svjetskog rata popularnost bonsaija počela je dobivati na važnosti. To jačanje interesa povezano je s povratkom vojnika iz Japana i donošenjem malenih drvaca kući. Iako ta drvca nisu uspjela preživjeti bila su tu dovoljno dugo da pobude interes u zapadnjaka da nauče više o pravilnoj brizi i uzgoju bonsaija.
...proširenje uvoda...
Originalno, drevni način uzgoja drva iz prirode u posudama potječe iz Kine, a u Japan je prenešen prije otprilike 500 godina gdje je i postao oblik umjetničkog izražavanja – Bonsai.
Riječ bonsai dolazi od Kineske riječi pun sai, što u prijevodu zvuči vrlo poetski 'drvo u posudi'.
'Drvo' može biti biljka penjačica, grm ili stablo. Uobičajene zablude početnika su da je biljka koja se koristi za bonsai 'patuljasta' biljka ili čak da postoje 'posebne bonsai biljke'. Bonsai biljke su uobičajeni, svakidašnji grmovi, stabla, penjačice koje prolaze kroz normalne sezonske faze rasta: cvjetanje, oprašivanje, donošenje plodova, odbacivanje lišća ujesen.
Takvi bonsai, uzgojeni od uobičajenih biljaka našeg podneblja, također zahtjevaju vanjske uvjete uzgoja. Prirodno svjetlo (sunce), vjetar, kišu i promjenu godišnjih doba. Uzgajanje takvih vrsta u zatvorenom prostoru, našem domu, znači da se biljka mora 'boriti' sa slabim osvjetljenjem i niskom količinom vlage. U takvim uvjetima biljka će 'preživjeti' nekoliko mjeseci, ali neće napredovati te će, takav neprikladan uzgoj, razultirati njezinom smrću, uvenućem. Biljke koje možemo, jedan dio godine, uzgojati u zatvorenom prostoru su tropske biljke. One kroz zimske mjesece zahtjevaju zaštitu od hladnoće, no čak i tropske vrste treba iznositi na otvoreno nakon što prođe vrijeme mrazeva.
Za razmijevanje Bosai umjetnosti važno je znati da biljka ostaje mala, u Bonsai obliku, zbog redovitog orezivanja te da bi, ako ga izuzmemo, biljka kroz neko vrijeme postala obična vrtna biljka ili stablo. Korijenje orezujemo gotovo svake godine. To ne činimo zato da bi i korijenje bilo 'patuljasto', nego zato da bi biljku mogli smjestiti u posudu odgovarajuće veličine, te da bi mu, micanjem 1/3 korijenove bale, mogli osigurati prozračnost, a time i zdravlje, te prostor za rast novog korijena.
Visina Bonsaia može varirati od nekoliko centimetara do metra. Nema stogog ograničenja visine. Ono što je važno je da drvo uzgojeno u posudi dočarava prastaro, drveno drvo u prirodi. Nekima se može učiniti da bi npr. bonsai hrasta od jednog metra visine bilo preveliko drvo za jedno 'minijaturno' bonsai drvce. No, ako znamo da u prirodi oni dosegnu 50 metara visine to nam se više neće tako činiti.
Jednom kada započnete sa uzgojem, oblikovanjem i orezivanjem svog prvog drveta otkrit ćete da postoji puno estetskih bonsai 'pravila'. Na njih treba gledati samo kao na smjernice. Ono što vi morate pokušati napraviti je proučiti i 'iskopirati' slike drveća koja vas okružuju. Pokušati napraviti drvo koje vas nečim inspirira te istovremeno zorno predočava ono koje stvarno postoji u prirodi, na vrhu planine ili usamljeno na livadi.
Osnove osnova... (sad treba svaki dio obradit deteljno)
Osnove uzgoja:
1. PRESAĐIVANJE: Jedan od najvažnijih koraka za poticanje snažnog rasta. Ukoliko biljku ne presađujemo možemo stvoriti takve uvjete koji će dovesti do truljenja i propadanja korijena.
2. TLO: Mora biti dobro drenirano. Najbolje je da sami napravimo mješavinu u kojoj će biti krupnog pijeska, komadića pečene gline (tenisit) ili nešto slično pomješano s humusom u omjeru 4:1. Neke biljne vrste zahtjevaju posebnu mješavinu i kiselost tla pa o tome treba voditi računa.
3. OREZIVANJE: U većini slučajeva glavno orezivanje odvija se u proljeće. Treba obratiti pažnju na posebnosti i iznimke kod nekih biljnih vrsta. Biljku orezujemo zbog – održavanja stila u kojem smo je oblikovali, poticanja grananja biljaka, da bi odažavali biljku u očekivanoj veličini.
4. SVJETLOST: za bonsaije u zatvorenom prostoru: Biljke ne bi smjele biti bliže od 30 cm od prozora. Sunčevo zračenje kroz staklo može spržiti listove, a u ekstremnim slučajevima i ubiti biljku. U zimskim mjsecima biljku također treba držati 30-tak cm od prozora jer je uz prozor puno niža temperatura koja može oštetiti tropsku biljku.
5. TEMPERATURA: Svaka biljna vrsta ima specifične temperaturne zahtjeve (minimume i maksimume) u kojima može preživjeti. Za svaku se biljnu vrstu (koju imamo u bonsai uzgoju) treba posebno educirati.
6. PREZIMLJAVANJE: Mnoge biljne vrste trebaju provesti na hladnom, u stanju mirovanja, određeni dio godine (3 mjeseca najčešće) kako bi zadržale svoju snagu i zdravlje. Nekim sub-tropskim vrstama ta temperatura ne smije prelaziti ispod 5 stupnjeva. Najvažnije je dobro upoznati biljnu vrstu koju imamo te postupati individualno prema svakoj vrsti drveća.
7. ZALIJEVANJE: previše zalijevanja uzrokuje truljenje korijena i smrt biljci.
Nikad ne smijete dozvoliti da se korjenova bala potpuno osuši, jer to može ubiti vaše stablo. Metoda čačklice ili štapića za ražnjice može vam pomoći: stavite čačkalicu ili drveni štapić u tlo na udaljenost od 3-5 cm od debla. Provjeravajte drveni štapić u određenim vremenskim razmacima vadeći ga iz posude i provjeravajući prstima (neki njime dotiču lice) jel štapić suh. Ako je zalojte biljku.
8. PRIHRANJIVANJE: prihranjivanje se izbjegava u zimskim mjesecima. To je vrijeme kad je biljka u stanju mirovanja i pošto su dani u zimskim mjesecima kratki biljka može odgovoriti prodeljenim rastom internodija. Također je jako važno ne prihranjivati bolesno stablo, jer time samo pojačavano stres te odgađamo mogući oporavak. Obilno prihranjivanje radimo u porljeće, ljeto i ranu jesen. Prestanite prihranjivati kada temperature padnu ispod 5 stupnjeva. Pratite upute na pakiranju kod slaganja potrebnih koncentracija.
1. bunjin-gi
oblik učenjaka ili literata 2. chokkan
strogo uspravni oblik 3. fukinagashi
vetrom šibani oblik 4. han-kengai
polukaskada ili poluviseći oblik 5. sokan
stablo blizanaca
6. hokidachi
lepezasti ili metlasti oblik 7. ikadabuki
oblik splavi 8. ishitsuki
stenoviti oblik 9. kabudachi
višestruko stablo 10. yose-ue
oblik šume
11. kengai
kaskada ili viseći oblik 12. moyogi
slobodnouspravni oblik 13. sankan
trostruko stablo 14. shakan
nagnuti osnovni oblik
Bonsai mogu biti klasifikovani u pet osnovnih stilova. |Klasičan uspravan stil (slika 2), slobodan uspravni stil (slika 12), iskošeni (slika 14), kaskadni (slika 11) i polukaskadni (slika 4).
Ova klasifikacija se bazira na opštem obliku drveta i na tome koliko stablo odstupa od vertikale. Brojni Japanski bonsai stilovi su uglavnom varijacije osnovnih stilova. Stilovi navedeni u ovoj brošuri se odnose na drveće sa jednostrukim stablom. Jednostruko stablo je osnovni oblik.
Klasičan uspravan stil ima klasične proporcije i osnovni je u bonsai oblikovanju. Najlakši je za početnika jer traži najmanje eksperimentisanja. Takođe nema velikih dilema oko orezivanja i vrlo brzo postaje pogodan za izlaganje. U ovom stilu oblikovanja forma je konusna ili okruglasta, drvo ima uspravno stablo i horizontalne grane. Jedna od grana je niža i nešto duža od drugih.
Takođe dve najniže grane se usmeravaju prema napred i jedna nešto viša od druge. Treća grana u ovom stilu se usmerava unazad u visini izmedu dve bočne grane da bi se dobila dubina u izgledu. Biljke u klasičnom uspravnom stilu izgledaju najbolje u ovalnim i pravougaonim posudama. Ne postavljajte biljku u centar posude, drvo treba da bude na trećini rastojanja od jedne ivice.
Ako birate biljku iz rasadnika za ovaj stil proverite da je stablo u osnovi pravo i da se ne račva. Orezati manje grane i grančice koje su blizu osnove stabla. Takve grane odvlače pažnju od osnovne kompozicije. Slobodni uspravni stil ima sličan raspored grana kao klasičan ali je vrh umesto da bude uspravan savijen blago napred. Ova krivina obezbeduje da grane drveta izgledaju kao u pokretu i daju neformalan izgled. Mnoge biljke iz rasadnika su prirodno iskošene i zbog toga pogodne za slobodni uspravni stil. Proverite nakrivljenost drveta posmatrajući biljku odozgo. Ako ovaj izgled nije privlačan možete pomeriti korenovu balu da bi ste nakrenuli drvo u željenom pravcu. Ako izaberete vertikalno drvo u rasadniku a želite da ga gajite u slobodnom vertikalnom stilu nagnite ga pri presađivanju. Za slobodni uspravni stil izbor saksije je kao za klasični.
U iskošenom stilu stablo je nagnuto pod još oštrijim uglom nego u prethodnom. Najniža grana treba da bude usmerena u pravcu suprotnom od iskošenja stabla.
Vrh drveta je blago povijen napred. Najniže grane su aranžirane u grupama po tri pocevši od trecine visine stabla. Njihov izgled oponaša drvo u prirodi povijeno vetrom. Ovaj stil najbolje izgleda ako je drvo posadeno u centru okrugle ili kvadratne posude.
U kaskadnom stilu stablo počinje da raste uspravno iz zemlje, zatim naglo skreće na dole i stiže ispod donje ivice saksije. Zbog ovih razloga posuda se postavlja na posebno postolje. Kaskadni stil treba da ima najviše svog lišca ispod nivoa zemlje.
U prirodi u ovom stilu raste drveće na stenama i u kanjonima. Oblikovanje drveća u kaskadnom stilu zahteva više vremena nego prethodni stilovi. Izaberite niskorastuće vrste umesto da prisiljavate drvo da raste u ovom stilu. Savijte celo drvo napred tako da jedna zadnja grana postane vertikalna a da bočne grane prirodno padaju. Kaskadno oblikovane biljke obično izgledaju dobro u okruglim ili šestougaonim posudama čija je visina veća od širine. Drvo treba da bude posadeno van centra.
Polukaskadni stil ima stablo koje u početku raste pravo a potom pada ali ne tako naglo kao kod kaskadnog stila.
Padajuće grane predstavljaju prednji deo drveta a zadnje grane se oblikuju bliže stablu nego u drugim stilovima. U polukaskadnom stilu grane ne bi trebale da prelaze dno posude ali bi trebale da budu ispod nivoa zemlje. Biljke koje se dobro prilagođavaju kaskadnom i polukaskadnom stilu su vrste kleka, visterija, vrbe, zvezdasti jasmin i neki javori.
Pre nego oblikujete bonsai drvo po nekom od ovih pet stilova trebalo bi da imate viziju njegovog izgleda u posudi.
Nemojte da sadite drvo na način primeren jednom stilu a da ga onda nasilno gajite u drugom.
Imajte na umu opštu ideju kada formirate bonsai. Uspravno drveće treba da izgleda stabilno u posudi. Drveće u iskošenom i kaskadnom stilu cesto ima vidljivo gornje korenje kao i biljke koje prirodno imaju takav oblik. Bez obzira na izbor stila, jednostruko stablo ili grupa, sve zavisi od vašeg izbora biljke za sadnju i vaše sposobnosti da jasno zamislite konačan izgled vaše biljke.
U ovom odeljku je prikazan skup osnovnih stilova koji u svojoj kompoziciji sadrže samo jedno drvo.
Moguće je takode praviti kompozicije koje sadrže više primeraka pa i čitave šumice (slika 10). Takođe je moguće praviti kompozicije sa biljkama na steni koje odgovaraju vizuelnim situacijama na kamenitim planinskim staništima (slika 8).
Drveće u prirodi je izloženo vremenskim i atmosferskim utecajima, kao i utecajima insekata i ostalih životinja. Možemo videti stabla sa oštećenom korom, slomljenim granama ili rupama nastalim od insekata i životinja. Da bismo to dočarali u bonsai oblikovanju, postoji posebna tehnika postaravanja stabla, jin i shari. Pojednostavljeno, jin tehnika je obrada samo grana a shari tehnika je obrada celoga drveta. Posle obrade, bilo grane ili celoga drveta, rane premazujemo sa posebnom otopinom sumpora i živoga vapna. Premazivanje rana ponavljamo svakih 3-6 meseci.
yin shari premazivanje
Otopina sumpora i živoga vapna:
25 g živoga vapna
50 g sumpora u prahu
200 ml vode.
Živo vapno i sumpor u prahu, svako posebno izmešamo sa 100 ml vode. Zatim sve zajedno u posudi kuhamo oko 1 sat na laganoj vatri, uz povremeno mešanje. Oprez: kuhati na otvorenom ili u prozračnoj prostoriji zbog neugodnoga mirisa.
* živo vapno se može kupiti u trgovinama sa građevinskim materijalima i sl.
* sumpor u prahu se može kupiti u lekarnama
Za bonsai na kamenu treba nam neki zanimljiv komad kamena i relativno mlada biljka sa dugačkim elastičnim korenovima (takve su obično jednogodišnje žile).
Treba postaviti biljku u odgovarajući položaj na kamen, zatim rasporediti korenove po kamenu i učvrstiti ih omotavanjem prirodnim kanapom (koji će truliti u zemlji).
U dovoljno veliku posudu se stavi biljka sa kamenom i zatrpa mešavinom treseta i peska (ili treseta i perlita ili tome slično). Zatrpa se ceo kamen sa korenom.
Posle jedne sezone pažljivo izvadiš biljku sa kamenom, ne bi smelo da se koren odvoji od kamena. Razgrneš zemlju i vidiš kako napreduje. Ponovo posadiš, ali tako da biljka malo manje bude u zemlji.
Ovaj postupak ponoviš 2-3 puta.
Nekad već posle prve sezone koren dovoljno dobro legne na kamen, pa može odmah u plitku posudu.
Članovi:
Najnoviji: Milinszki
Novih danas: 0
Novih juče: 2
Ukupno: 91737
Članovi: 0
Posetioci: 175
Uprava: 0
a isto tako tvrdim da i brest brže raste u prirodi od bora i to drastično dok to isto ne bi mogao da tvrdim za bukvu,ginko to sigurno Ivane znaš bolje od mene.
0.jpg)
