Prenijela sam ovu biljku zajedno sa korijenom u kamenjar,nadam se da će se primiti,a evo i nešto o biljci...

Kapar je dugogodišnja biljka i raste u obliku grma. Stabljika mu je drvena sa mnogobrojnim prutićima, koji dosegnu duljinu i do 2 m. Korijen je okomit. Lišće je izmjenito, okruglo i mesnato a na gornjoj plohi sjajno. Prelijepi pojedinačni dvospolni cvjetovi imaju četiri bijele latice prema rubovima blago ružičasto violetne s dugim prašnicama istih boja i plodnicom na dugom dršku. Cvjetovi su veličine 5-6 cm a cvjetaju od svibnja do rujna. Plod je ovalna bobulja zelene boje, kad dozri prikazuje se po dužini isprutan. Kapar je tropska i subtropska biljka, uspijeva u svim vrućim krajevima, a raste i na obalama sredozemnog mora. Kod nas raste u zaklonitim i vrućim položajima i to većinom samonikao po zidinama, hridima i mrkentama, u kamenju, na svim otocima i otočićima srednjeg i južnog Jadrana. Na pustim otocima ga ima mnogo više nego na napučenim; a tome će biti razlog što ga sve domaće blago, a osobito koze i ovce rado jedu i brsteći uništavaju. Cvjetni pupovi (bobice) priređeni u kvasini se vrlo rado upotrebljavaju kao prismok ili začin u svim kuhinjama. Nema prodaje delikatesa gdje se ne bi kapar prodavao. U svjetskoj trgovini poznati su francuski kapari. Prva vrsta francuskih kapara odlikuje se time što ima na vanjskim listovima cvjetnih pupova bijele mrlje za razliku od drugih kapara. Bijele mrlje nastaju ondje, gdje su stanice pune kristaliziranog rutina. Naši samonikli kapari posjeduju također jednaku odliku.

Tlo i podneblje

Kapar dobro uspijeva, kako je već spomenuto, uz more samo u vrućim i suncu izloženim predjelima. Kod nas rijetko gdje uspijeva nad visinom od 100 m nad morem, kao i u položajima okrenutim prema sjeveru. Samonikao raste najrađe na hridinama ili razvalinama u samom kamenu. U običnoj zemlji daje manje pikantne i kvalitetne pupoljke, a ne uspijeva nikako u vlažnim i hladnijim zemljama. Kamenito-šljunkovito tlo sa vapnenastom zemljom najprikladnije je za uzgoj kapara. U vrtu, dijelu tla iza gomile-zida, u koji ćemo posaditi kapar, poželjno je sastav tla pripremiti sa 50 % sidre-muljače i starog krečastog veziva kamenih zidova te 50 % ostalog: zemlje komposta, stajnjaka humusa, malo građevinske nule, 5-10 kg stajskog gnjoja i 10 dkg mineralnog gnjojiva super fosfata ili oznake 15-15-15. Iznad ovako pripremljenog dijela tla može biti pijesak, šljunak, a isto tako ocijedit materijal ispod jer ako bi ovo sve bilo u nepropusnom "mini zemljanom bazenu", kapar ne bi uspijevao. U kontinentalnim djelovima zemlje kapar se može uzgajati na balkonu ili u vrtu s tim da se lonac-pitar unese u kuću od 15. listopada do 1. svibnja.

Sadnja ožiljenih sadnica

Prilikom presađivanja kapara iz vrećice u zemlju potrebna je povećana pažnja, da joj se ne oštete dosta nježne žilice, jer onda raste ali ne bude rodna. Razmak između sadnica kapara, bilo da su u vrtu, na ili u gomili-zidu i slično, iznosi oko 2 m. Rupa u zidu-gomili, iza koje je pripremljeno tlo iz kojeg će rasti posađeni kapar treba imati promjer minimalno 15 cm, kako bi se u njoj mogao razvijati dovoljno veliki panj, iz kojeg će izbijati mladice. Za uzgoj kapara u loncima-pitarima pripremili bi mješavinu istih materijala, s tim što bi sidre i krečastog veziva bilo 25 % a 75 % ostalog. Lonac ne bi smio biti manji od 15 l, a poželjno je da je veći.

Berba

Kapari počinju obilno rađati u petoj godini. Grmovi mu traju uz dobru njegu 30 do 40 godina. Računa se da dobar grm u rodnoj godini dade 0.5 do 2.5 kg cvjetnih pupova. Berba počinje koncem svibnja ili u lipnju, a traje ponegdje i do rujna. Obavlja se svakog drugog ili trećeg dana. Cvjetni pupovi što su manji, tvrđi i okrugliji to su bolji. Čim se cvjetni pupovi počnu malo otvarati ili su previše veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju, a kad je plod potpuno zreo pobire se i priređuje jednako kao i cvjetni pupovi. Prilikom berbe jednom rukom se drži mladica a drugom se otkida pupoljak bez peteljke.

Uzgoj i rezidba

Samonikli kapar "procjenjuje, uočava i osjeća" magućnosti za svoj razvoj za razliku od onog, kojem mi prilikom uzgoja dajemo hranu i vodu te ga obrezujemo, čime mu "otupimo" njegova "promišljanja" za rast, pa moramo održavati ono na što ga navikavamo. U jesen nakon otpadanja lista trebamo izvršiti skraćenje ljetorasta mladica na dva do tri cm do panja, a na proljeće ponovo to skratiti do same glave panja odnosno na jedan do dva pupa. Nakon rezidbe obavezno obrezane prutove i grane otklonimo ili spalimo. U siječnju je potrebno po tlu oko ili iznad panja posuti NPK mineralno gnjojivo oznake 15-15-15 te prekopati površinu. U proljeće nakon početka izboja mladica može se prije kiše ili zalijevanja prehraniti sa dušičnim gnjojivom KAN ili UREA. U proljeće 30-40 dana nakon izbijanja mladica iz panja možemo ih prorijediti pa će one, koje ostanu biti jače, duže i rodnije, a time ćemo ujedno oblikovati grm da bude prozračan i lijep.

Priređivanje kapara

Nakon berbe otkidaju se petlje sa pupova i ostavljaju se dva dana prostrti da se prosuše, što nije obavezno, a potom potope u morsku vodu ili ih se dobro osoli i tako drži još dva dana. Nakon toga se isperu hladnom vodom, stavljaju u bocu s kvasinom, koja se drži do deset dana na suncu. Poslije deset dana izmjenjuje se nečista s čistom i malo razvodnjenom kvasinom. Ovako priređeni i zatvoreni u staklenkama mogu trajati sve do iduće berbe. Mladi listovi ubrani prorjeđivanjem mladica proljetnog rasta mogu se koristiti svježi kao dodaci u salatama, a neki ih konzerviraju slično kao i pupoljke. Na području Dubrovnika ulažu u ocat i plodove kapara (kaparune) a također i u južnoj Francuskoj (cornichon de caprier). U nekim zemljama plodove jedu svježe. U svježim pupoljcima ima 115-170 mg % vitamina C, a u plodovima oko 130 mg %. Sadržina karotina je neznatna. U pupoljcima ima još glikozida, rutina i nešto metil-gorušićina ulja.

Oki, pitaj Denisa za sejanje. Pričao nam je da je najlakše kad se seme uglavi u neku voćku, moguće smokvu, i onda gurne u udubljenje na zidu, ali nisam sigurna, ne sećam se više... Možda se Saltas seća, ali je najsigurnije da pitaš Denisa

I ja bi pokusao sa semenom
Upravo sam se vratio sa mora i reznice nisu prezivele transport.
Ocekivao sam da je izdrzljivija biljka posto deluje da raste iz vazduha
Seme nisam pokupio posto su caure bile jos zelene ali valjda ce biti i neko letovanje u avgustu da se pobere koja zrela caura.
Da li su nekome nikli sejanci?

Kod mene su vec mjesecima u zidu,i jos nista..

Osušili se kapari Idem na popravni,pa što bude...

jozici citat:

Da li su nekome nikli sejanci?

Meni nikli u vrlo malom postotku. I, naravno, ubila ih najvjerojatnije vodom. SWhvatila sam da zemlja treba biti stalno vlažna do nicanja, ali zato kad niknu treba drastično smanjiti zalijevanje.

Kapari se zaista teško razmnožavaju bilo reznicama bilo sjemenom. Za svježe sjeme sam nekad davno pročitala da se treba oprati u sapunu/deterdžentu za suđe, ali sad to ne mogu nigdje pronaći.
Najbolje niče sjeme staro 1-2 godine ( imaju tamno smeđu do crnu boju), ali pošto je takvo sjeme prešlo u fazu mirovanja (dormantnosti) neće proklijati tek tako.
Dormantnost sjemena se prekida tako da se sjeme namoči u vodi temperature 40 C i ostavi tako 24 sata (vodu zagrijati samo inicijalno, tj ne treba održavati tu temperaturu). Nakon toga se sjemenke koje plivaju odbace ( ne valjaju) a ostatak zamota u vlažnu krpu, stavi u staklenku/teglu ili plastičnu kesicu koja se može dobro zatvoriti ( tipa zip-lock) pa u frižider na 50-80 dana. Nakon toga ponoviti potapanje u vodi zagrijanoj na 40 C i ostaviti tako 24 sata, pa tek onda posijati u dublje ( 15 cm) pojedinačne glinene posude , u propustan supstrat sastava zemlja-perlit-pijesak 50-25-25 na dubinu od cca 1 cm. Staviti na toplo mjesto ili na sunce i dobro zalijevati da supstrat bude stalno vlažan ali ne i mokar, da se na površini ne stvori pokorica.
Klijanje počinje nakon 3-4 tjedna a može potrajati i 2-3 mjeseca.

Presađuje se kad su biljke visoke oko 10 cm i imaju 6-8 pravih listova. Ako sjemenke nisu posijane u posebne posude, i niknu pregusto, višak se prorjeđuje rezanjem škarama manjih i slabijih jedinki tj. ne smiju se izguliti da se ne uznemiri korijenje ostalih klijanaca.

Klijanci su jako osjetljivi, pa treba paziti prilikom presađivanja da se korijen što manje uznemirava-ostaviti što više zemlje oko korijena. Presaditi u duboke posude ( min 4 litre), sa dobrom drenažom, u isti sastav supstrata i dobro ga učvrstiti oko korijena. Biljke odmah zaliti i pokriti najlon kesicom i staviti na toplo mjesto u sjenu (proljeće i ljeto) ili na oko 28 st C zimi.

Sadnice početi prozračivati nakon 4-5 dana i to tako da se na najlon kesi napravi najprije manja rupica tj, odsiječe se 1 ugao kesice, pa taj otvor povećati nakon 8-10 dana, i nakon još 7-8 dana sasvim skinuti vrećicu. To se najbolje odredi prema količini kondenzirane vode na kesici - kad više nema kondenzata, kesica se može skinuti jer se biljka adaptirala na okolinu. Biljku i dalje držati u sjeni, a u rano proljeće posaditi gdje želite na otvorenom. Mlade biljke u početku treba zalijevati svakih 3-4 dana. Površinu posude prekriti/malčirati kamenjem ili korom drveta. Prihraniti gnojivom NPK 21-0-0 ili NPK 61-16-16 2-3 puta u periodu proljeće-ljeto.
Do njihove 2. godine, kapare treba zalijevati kad je suho vrijeme.
Prve 2 godine ne treba orezivati biljku. Orezivati se može tek u 3. godini ili biljku sasvim orezati do zemlje tokom 11. ili 12. mjeseca. Na proljeće biljka potjera sa mnogo novih grana. Ti novi, mekani izboji se koriste kao povrće i neki kažu da su bolji od šparoga.
Kapari cvjetaju na novim izbojima, pa je cilj dobiti što više novih grana.

Pupoljci se skupljaju od sredine 5. do sredine 8. mjeseca. Punu rodnost kapari počinju davati između 3. i 5. godine starosti, i tako ostaje slijedećih 40-tak godina ( tko će do doživit ? ).

Uspješnost ovakvog razmnožavanja je 40-75%.

Kapari se najčešće nalaze kako rastu iz pukotina starih kamenih kuća gdje se kao vezivo koristio kreč /vapno. Ali kapar može rasti i u suhozidu i u fugama drugih zidova gdje se nije koristio kreč-bitno je samo da mu korijen može doći do zemlje. Ako iza zida nema zemlje, u pukotinu ugraditi neku cijev promjera 12-20 cm, dužine oko 50 cm, napuniti je pjeskovitom zemljom i posaditi sadnicu kapara. Da se zemlja ne rasipa i da sačuva vlagu, okolo biljke cijev zatvoriti tankim slojem maltera, koji će biljka kad ojača, lako probiti.

Ako se želi pokušati sa reznicama, reznice kapara uzeti od 2. do 4. mjeseca i to reznice bliže korijenu, debljine oko 1 cm a dužine oko 8 cm sa 6-8 pupova. Posaditi u propustan supstrat i staviti na zakorjenjivanje sa grijanjem odozdo. To može trajati dosta dugo, do godine dana.

Negdje sam našla i podatak da se mogu uzeti i djelovi korijena sa pupom/grančicom i posaditi u vlažan propustan supstrat.

U primorju kapari prirodno rastu po stjenama, starim zidovima....a na kontinentu ih treba tretirati kao i kaktuse : ljeti vani na suncu a zimi u zaštićenom prostoru.

Više puta sam sijao kapare i također sam imao problema oko uspješnog nicanja dok ih nisam posijao u više puta korišteni perlit,nikli su kao trava.Sonja je već rekla da dok ne niknu trebaju obilnije zalivanje,dodao bih sa mlakom vodom-kameni zid može i cijelu noć zadržati povoljnu toplinu vjerujem da bi hladna voda mogla šokirati klijance. Prvi put kad sam ih uzgojio sve što sam pokušao presaditi u razno razne supstrate propalo je pa sam odlučio napraviti eksperiment odnosno posaditi ga što sličnije kamenom zidu.Probušio sam jedan ocakljeni ukrasni pitar i napunio ga sitnim i krupnijim tucanikom(od vapnenog kamena) na posudu od 5 litara dodao sam 2 šake crne zemlje za cvijeće i primio se odlično.Taj kapar mi je rastao 10-ak godina dok ga nisam odlučio premjestiti u malo "bolju "posudu sa malo više zemlje.Krepao je u roku odma,zanimljivo da je korijen još mjesecima izgledao kao normalan.To sam obavio u vrijeme mirovanja i nije upalilo,smatram da je kapar biljka koju definitivno ne bi trebalo presađivati .Preklani sam ih ponovo sijao također u stari perlit i ponovo su lijepo nikli međutim sam par puta zaboravio zaliti ih pa je na kraju samo jedan preživio tako da je na kraju i ostao sam u tom pitaru(onaj duži kvadratični otprilike 5 l ) s tim da sam u perlit dodao 2-3 šake crne zemlje,ovu vrlo hladnu zimu je dobro podnio i već je dobro propupao. Mislim da je perlit dobra zamjena za kameni zid,perlit se koliko sam čuo i proizvodi preradodm vapnenog kamena Što se tiče presađivnja mislim da bi ih bilo dobro presađivati čim razviju 2-3 lista,korijen im zna vrlo brzo krenuti u dubinu.Nedavno sam posijao 100-tinjak sjemenki bojim se da sam preuranio .

Da li ima neko sliku kako izgleda kada nikne?Meni su za sada dve biljke iznikle bar se nadam da je to to, drugo nije bilo nista u saksiji.Izvadio sam jedno seme, rascepio sam ga noktom i unutri je bila klica samo sto nije proklijalo.

Za klijanje treba cekati i do 6 mjeseci. Takve sadnice su se meni pokazale jako otporne dok reznice jako brzo propadnu.

Hoppla ima jedno 4 meseca kako sam ja to posejao, mada su mi nesto prvi listovi duguljasti ali nemam nista drugo posejano tu, slikacu kada stignem pa cu okaciti.

Stavi da vidimo. Ja sam usla u stos i za jedno 6 mjeseci dobijemo klijance. Imam jednu stariju biljku na balkonu koju cuvam ibas cu je podrezati ovih dana jer na proljece se podrezuju da bi se bolje granale.

posle 3-4 neuspesna pokusaja da mi seme capare nikne, prosle jeseni je uspelo.Imala sam od mozda 15-20 semenki 3 klijanca. Opstala je 1 biljka. Slika je od danas. Prezimila mi je u stakleniku i zanimljivo je da nije izgubila lisce. Zalivala sam je tek kada se potpuno osusi. Mesavinu u kojoj je posadjena je malo komposta (moja proizvodnja ) dosta perlita i sitnog krecnjaka. Presrecna sam sto je opstao i nadam se da ce ove sezone da pocne da se grana. Mislim kada se temperature ustale na oko 15 stepeni i dani budu jos duzi da ga malo secnem

Hvala Mary, sada sam video naspram tvoje da je to to bar po skroz donjem listu, ali za svaki slucaj sutra slikam pa cu okaciti