Lijepa je ta araukarija, ali da vam budem iskren, malo me živcira drveće oko kojega treba toliko brige.E sada, je li stvar u lošem sjemenju ili nešto drugo, ali neš' ti vrste, koja i na najmanje gluposti je osjetljiva.
Kako će ona preživjeti kao vrsta, uz takvu osjetljivost?Nadam se da se ovdje ipak radi o lošoj genetičkoj bazi, a ne pravom problemu araukarije kao vrste.

pa narode moj, ajde shvatite da mi svi "silujemo" drveće i biljke od silne ljubavi!
Šaptačica će sigurno potvrditi moju teoriju jer je stručnjak za to, no :
1. kada se stvara monokultura ( mnogo istovrsnih drveća na malom prostoru) remeti se biotop i vrsna raznolikost te se omogućuje nastanak i širenje bolesti drveća
2. sjeme koje je nastalo u Nizozemskoj mi sadimo naredne godine u Hrvatskoj - nitko ne vodi računa o klimi i naglim promjenama kojima se te biljke moraju prilagoditi
3. kako me može živcirati biljka koja treba brigu i njegu??? pa upravo stoga i sadim biljke da se brinem o njima ( čak im i pričam iako to nemojte dalje širiti jer po mjestu kruži priča o "ludom veterinaru koji stalno nešto čeprka po zemlji i biljkama, a puni mu džepovi sjemenja")
4. araucarie će preživjeti, antone moj, jer su preživjele kao vrsta još od doba dinosaura - prije će nestati čovjek jer njemu treba najviše brige i pažnje

Koliko znam Savino, Treborovo i moje seme je istog porekla, iz Belgije. I mislim da je genetska podloga ovog semena odlična. Pa najbolji pokazatelj toga je klijavost, ja sam imao klijavost skoro 90%.
A što se tiče ovih problema o kojima Savo govori, pa biljke su jednostavno osetljive dok su male. A nakon tih prvih par godina su otporne na sve živo. Trpe i sušu, i suv vazduh, i posolicu, i krečno tlo,... Jedino ne vole veliku hladnoću i previše vlage.

Nije kod mene problem genetska podloga seme je klijavo i preko 90%koliko sam primetio problema ima svakakvih :sastav zemljišta ,vlaga nekad joj odgovara vlaga nekad jednostavno od previše vlage se počnu savijati dok ne dobiju sunca i to dosta sunca čak ne trpe ni selenje sa mesta na mesto gde je previše senke .Jednostavno hoće dosta toploga ,dosta svetlosti ,veću količinu rastresite zemlje ako je u saksijama što dublja saksija i Trebor je totalno u pravu ne zalivati direktno u saksije samo orošavati i sa prihranom i sa zaštitom ,pa to se da videti kod njega kako izgledaju ti zmijobori pa i ostale biljke i šta sam primetio još neke od ovih što su krepale bile su na podlozi gde voda nije mogla otići sva nego su čak i rupe na saksijama bille začepljene i koren je nestao ,jedan od razloga su i neki insekti i sitni crvići koji gornji deo onaj mesnati deo zmijobora izbuše iznad zemlje a njih možeš videti samo kad se dobro zagledaš i problemima nikad kraja još uvek imam štete svi su u stakleniku pa ćemo videti???...

z.trebor citat:

pa narode moj, ajde shvatite da mi svi "silujemo" drveće i biljke od silne ljubavi! Šaptačica će sigurno potvrditi moju teoriju jer je stručnjak za to, no : 1. kada se stvara monokultura ( mnogo istovrsnih drveća na malom prostoru) remeti se biotop i vrsna raznolikost te se omogućuje nastanak i širenje bolesti drveća 2. sjeme koje je nastalo u Nizozemskoj mi sadimo naredne godine u Hrvatskoj - nitko ne vodi računa o klimi i naglim promjenama kojima se te biljke moraju prilagoditi 3. kako me može živcirati biljka koja treba brigu i njegu??? pa upravo stoga i sadim biljke da se brinem o njima ( čak im i pričam iako to nemojte dalje širiti jer po mjestu kruži priča o "ludom veterinaru koji stalno nešto čeprka po zemlji i biljkama, a puni mu džepovi sjemenja") 4. araucarie će preživjeti, antone moj, jer su preživjele kao vrsta još od doba dinosaura - prije će nestati čovjek jer njemu treba najviše brige i pažnje

Ma da se razumijemo, vjerujem ja da su araukarije otpornije, no kao što sam napisao, mislim da je problem u ovim kupovnim.
Da sada ne ispadne da ne volim araukarije, volim, dapače, ali mislim da bi trebalo biljke pustiti da se same bore koliko mogu, jer time se jačaju, i u budućnosti si osiguravaju opstanak, a jedino ako je baš neizbježno, onda ići sa kemijom.Zašto?Pa baš zato što otpornost koju će prirodno razviti, ostati će zapisana u genu, a kemija neće.Pomoći će jedinki, ali ne i vrsti.
Mene recimo sablažnjava podatak da su se neke biljke toliko prilagodile čovjeku, da se ne mogu razmnožavati bez njega.No, to je OT, nadam da se razumijemo, kao što si i sam napisao, da "silujemo" biljke od silne ljubavi.Čak su i Queen taj problem opjevali "Too Much Love Will Kill You"
P.S.Nama možeš reći da pričaš sa biljkama, nama to nije nenormalno.

alokin1975 citat:

Napokon su sve sjemenke u teglicama. Nažalost nemam mjesta u kući pa se nadam da će vani proklijati. Temperatura je oko 9 do 15 stupnjeva. Znam da je malo hladno za klijanje, ali neka se muče... Ima li tko iskustva sa sadnjom u ovim uvjetima i klijanjem vani (7-15 stupnjeva , naravno zaštićene od direktnog sunca)?

Evo me ponovo na forumu sa slikicama araucaria koje su posijanje u travnju ove godine.
Napravio sam par pokusa i pokazalo se da sjemenke koje su bile na direktnom suncu od 7 - 15:00 sati, bez zasjene razvile su najjače biljčice koje najbrže rastu. Najviši primjerci pustili su već prve pršljenove. Pošto su araucarie i sad na direktnom suncu zalijevam ih ujutro i navečer za vrućih dana, dok za kišovitih dana prema potrebi. Do današnjeg dana nisu tretirane fungicidom niti bilo kakvom prihranom. Jedino kod pripreme supstrata dodano je konjsko gnojivo. Sjeme je nabavljeno direktno iz Čilea.
Evo par slikica

Jel to nije malo gužva pregusto biće problema tu je već korenje spleteno požuri zmijobor ne trpi da mu se ošteti koren strada biljka pogotovo ako je koren još mlad i beo zna biti krt i lako puca .

Pozdrav svima, moj prvi post na ovom forumu. Zahvaljujem svima na dosadašnjem trudu i savjetima jer zahvaljujući Vama svih 5 posađenih sjemenki mi je niknulo i rastu ko gljive. Drvo sam vidio na Zagrebačkom velesajmu (cca 2 m) i fasciniralo me toliko da sam si dao truda nabavio i "popikao" sjemenje te sam ponosni vlasnik mladih ali perspektivnih zmijoborova. Planiram ih držati u teglama 2-3 godine pa onda presađivanje na 2 lokacije u ZG. Stari su oko 2 mj. bez kemije do sada. Ak mi neko kaže kako se postaju slike bit ću zahvalan. Pozdrav.

Neko je pomenuo da se nalazi jedan primerak zmijobora u studentskom parku ispred PMF-a u Beogradu. Bio sam skoro tamo i nisam nasao nijedan zmijobor. Park je prilicno mali, tako da sam siguran da nisam "promasio". Komentar?

Drugo pitanje je u vezi razmnozavanja. Da li je neko probao da ozili reznice zmijobora? Svi pricaju o gajenju iz semenki, a ja bih probao reznicama. Na internetu se samo pominje da je moguce, bez navodjenja detalja (kad uzeti reznicu, koji fitohormomon, koliko vremena je potrebno, itd.)

Pozdrav, Badnjevac

Podaci su sa interneta:
Razmnožavanje reznicama je moguće. Navodno, čak ide vrlo lako i uz veliki procenat ožiljavanja. Uzimaju se reznice dužine 30cm, conc. hormona i uslovi su kao i za jele i smrče. Međutim, kod razmnožavanja reznicama postoji problem. Reznice se moraju uzeti sa vrha drveta, odnosno sam vrh centralne grane. Reznice koje se ožile od bočnih grana ne daju klasično drvo araukarije već rastu kao žbun.

veliko hvala zmijoboru na darovanim sjemenkama!!!!!!!!!!!!!!!!!
od 17 komada 15 niklo, a na zivotu ostalo 5 jakih!!!!!!!!! juuuuuuuhhuuuuuuu!

Badnjevac citat:

Neko je pomenuo da se nalazi jedan primerak zmijobora u studentskom parku ispred PMF-a u Beogradu. Bio sam skoro tamo i nisam nasao nijedan zmijobor. Park je prilicno mali, tako da sam siguran da nisam "promasio". Komentar? Pozdrav, Badnjevac

Badnjevac ja mislim da je u pitanju Dvorski park ( Pionirski) kod Starog dvora, ali nikako da nadjem vremena da obidjem i da pogledam

Cim odem, javljam ti

Zex je u pravu. Isao sam danas u Pionirski park i nasao primerak zmijobora. Ima oko dva metra i primio se lepo, ali je jadan - usamljen! :))) Hocu reci, to je drvo sa samo zenskim ili samo muskim sisarkama - bilo bi lepo da su zasadili desetak komada pa da imaju drustvo

P.S. evo i fotke