Sikirica ili jari grah
Sikirica ili jari grah potječe iz južne Europe i zapadne Azije. Najviše se uzgaja u Indiji i nekim sušnim područjima Afrike. U Hrvatskoj se uzgaja na manjim površinama u okolici Zadra. Nije poznato uzgaja li se i u ostalim priobalnim područjima, jer je riječ o grahu koji se «prilagodio» zadarskom zemljišnom i klimatskom podneblju. Dakle, radi se o vrsti povrća čije sjeme (barem za sada) ne možemo nabaviti u poljoljekarnama (slično raštici). Ukoliko ga i nabavimo od proizvođača iz okolice Zadra, ne znači da ćemo ga uspjeti uzgojiti u Hercegovini. Barem mi nije poznato da je to netko i probao. Ali, možda poslije ovih zbivanja netko i pokuša.
KAKO SE
UZGAJA JARI GRAH?
Naime, sikirica je jednogodišnja biljka dobro razvijenog dubokog korijena koja se sije koncem ožujka. Zanimljivo je da se tlo priprema već u veljači s tim da se pri tome ne razbacuje i ne zaorava uopće nikakvo gnojivo. Dakle, riječ je o čistoj, toliko traženoj eko proizvodnji. Sikirica raste na gotovo svakom tlu, pa i na teškom, glinovitom i malo zaslanjenom tlu, siromašnom hranivima. To je ustvari najotpornija mahunarka na sušu, premda podnosi i stagnirajuću vodu nastalu nakon jačih i duljih oborina. Međutim, zadarski proizvođači navode kako «jari», kako ga zovu od milja, ne podnosi kišu te tvrde kako kilogram sjemena može dati i do 50 kg ploda. Zanimljiv je i podatak da ga vršaju na taj način što po njemu vozaju traktor na tvrdoj podlozi. Domišljato, nema što! Inače, sjetva jarog graha obavlja se na razmak redova od 40 do 60 cm te 3 do 5 cm sjemenka do sjemenke. Dužina vegetacije iznosi 120-150 dana, što znači da dozrijeva sredinom ljeta. U pravilu, sikirica je biljka blage klime i u tom pogledu je dosta slična grašku. Uostalom, njeno zrelo sjeme koristi se kuhano i to obično u smjesi s bobom, graškom, grahom ili slanutkom.
Zanimljiv je i podatak kako trenutno u Hrvatskoj ne možete doslovce pronaći ni zrno graha iz domaće proizvodnje. Razlog je njegova velika popularnost zbog koje se «jari» uvozi čak iz Italije. Međutim, kako naši izvori tvrde, «uvozni jari» se treba pet puta dulje kuhati od domaćeg a sigurno nije ni iz eko proizvodnje. Uostalom, kako bi domaćeg i bilo kada su ga nakon medijske pompe prvi pokupovali nakupci poznatih farmaceutskih kuća. Na kraju bi sve sveli na onu poznatu- za dobrim konjem prašina se diže…

jel moze latinski naziv ili neka slika?

ZNALI NEKO KAKO IZGLEDA JARI PASULJ I KAKO SE UZGAJA. SVE ŠTO ZNAM JE DA JE DOBAR KAO LIJEK ZA ŠEĆERNU BOLEST

Mislim da nesto nije u redu sa imenom Jari pasulj, zbog toga sto se pasulj uvek seje u prolece i prema tome sve sorte pasulja su jare, dok ozime se seju ujesen, ali pasulj kao povrtarska kultura je jednogodisnja jara biljka. Vidi molim te nesto blize o osobinama ako znas pa ce mo ga definisati i pronaci!?

Kakve veze ima pasulj sa vocem?

Nevenbr to je inače onaj sitni grah, izgleda kao sitni kamen.
Uzgaja se pretežno kod Zadra., tamo je jedan uzgajač tog graha.
Inače je taj grah jako dobar za šećernu bolest.
Peče se kao kava, zatim sitno melje i pije.

Ko pomenu voce kod pasulja?

ali sam sada

Postoji pored običnog pasulja Phaseolus vulgaris i sitnosemeni pasulj Phaseolus mungo ili mungo pasulj koji se gaji za proizvodnju ponika. Phaseolus lunatus - Lima pasulj, gaji se za zrno i osetljiviji je na niže temperature od običnog pasulja, Phaseolus coccinneus ili mnogocvetni pasulj koji je otporniji na niže temperature, koristi se u ishrani kao boranija, a može i zrno ili se seje kao ukrasna biljka zbog crvenih ili dvobojnih cvetova. Zajednička osobina je svima da su sve jare biljke i da ni jedna od njih ne spada u voće.

klik
klik
klik

Na prvom kliku je grahor, na drugom grašak, a treći neće da klikne

Evo ukrasni pasulj upravo cveta

druga i treca slika su iste - tj. grasak.