U kolovozu 2006 godine u zadarskom parku Vladimir Nazor posađeno je jedno iznimno drvo - australski stribor (Wollemia nobilis). Ovo drvo pripada porodici biljaka staroj 200 milijuna godina i jedna je od najstarijih i najrjeđih vrsta na svijetu. Ova vrsta drveća je pronađena gotovo slučajno zahvaljujući zaposleniku australskog nacionalnog parka Wollemi Davidu Nobleu i njegovoj avanturističkoj želji za penjanjem i bush-valkingu. Probijanjem kroz gusto raslinje otkrio je na području dubokih kanjona skupinu njemu nepoznatih i zanimljivih stabala. Iako David Noble nije niti biolog niti šumar pretpostavio je da se radi, kako je rekao, o nečemu što vrijedi istraživanja. Imao je pravo. Do tada je ovo drvo bilo poznato samo kao fosilni ostatak, a sada je pronađeno manje od 100 živih i zdravim primjeraka. Mnogi su znanstvenici ovaj događaj opisali kao jedan od najdramatičnijih povrataka u život u povijesti prirode. Wollemia nobilis svoje je stručno ime dobila po nacionalnom parku Wollemi i po prezimenu svog pronalazača Davida Nobleu. Ova četinjača može narasti i do 40 metara visoko. Mlade iglice su svjetlozelene boje i čine veliki kontrast izrazito tamnozelenim prošlogodišnjim iglicama. Kora je vrlo neobična i ima tamnosmeđe izbočine koje podsječaju na čokoladu s mjehurićima. Skupina od 100 stabala pronađena je u neprohodnim strmim klancima kišnih šuma, na lagano kiselim tlima. Podnosi temperature od -5 do +45C, no pokušaji sadnje u Japanu i SAD-u pokazali su da može preživjeti i temperature do -12C. Pretpostavlja se da bi najstariji primjerci mogli imati oko 1000 godina. Kako ovo stablo ima mogućnost izbijanja mnogobrojnih izdanaka postojeći izdanak bi mogao biti star 400 godina, no korijen vjerojatno datira još bod Rimskog Carstva. Pretpostavlja se da je ova vrsta bila široko raširena na pradavnom kontinentu Gondvani dok je Australija još bila povezana s antarktikom. Najstariji fosil ovog drveta star je oko 90 milijuna godina, no vjeruje se da je ova vrsta postojala i u doba jure, prije 200 milijuna godina. Do godine otkrića, 1994. smatralo se da je izumrla prije 2 milijuna godina. Pronalazak ove vrste ekvivalentan je pronalasku živog dinosaura. Znanstvenici naglašavaju da je nevjerojatno kako je ijedna vrsta mogla preživjeti razdvajanje ploča(kontinenata), ledeno doba i nevjerojatne klimatske promjene. Pronađena skupina stabala genetski se nimalo ne razlikuje. Uzrok toga je izoliranost koja traje više od miljijun godina. Mogućnost ove biljke da izbacuje mnogobrojne izdanke naziva se copicing (kopiranje). Na jednom je stablu izbrojano čak 160 izdanaka. Upravo ta sposobnost najvjerojatnije je spasila tu vrstu od izumiranja. Lokacija na kojoj se Wollemia nobilis nalazi jedna je od najstrože čuvanih tajni. Samo nekoliko znanstvenika vidjelo je ovo drvo u njegovom prirodnom staništu, no i tih nekoliko sretnika dovezeno je zavezanih očiju helikopterom do mjesta pronalaska. Prije približavanja populaciji stabala znanstvenici moraju presvući odjeću kako na njoj ne bi unjeli sjeme ili bolest koja za ovo područje nije autohtona. Razlog tako strogim mjerama je izrazito osjetljiv ekosustav ovog područja koji bi čovjek mogao vrlo lako poremetiti. Kako pi se smanjila ljudska želja i znatiželja za ovom iznimnovrijednom i rijetkom vrstom, osnovana je organizacija Wollemi pine international čija je zadaća uzgajati kultivirane biljke ove vrste koje se zatim promaju diljem svijeta. Na taj način australski stribor ima mogućnost raširiti se po svijetu i povećati svoje šanse za daljnje preživljavanje. Biljka posađena u Zadru donacija je australske vlade. Ova donacija je omogućila da Zadar bude jedan od prvih europskih gradova koji se pridružio globalnom nastojanju za zaštitu i opstanak ove iznimne biljne vrste.

Vidim da nitko nije ovdje ništa napisao na ovu jako zanimljivu temu, a evo i ja sam sad slučajno saznao za to drvo na www.hrsume.hr
Evo malo linkova za neupućene:

www.hrsume.hr/casopis/pdf/118.pdf

wollemipine.com/

www.anbg.gov.au/gnp/in...bilis.html

en.wikipedia.org/wiki/Wollemia

Jako zanimljivo drvo!
Ima li netko iz Zadra da "ukrade" raznicu ili ću morati naručivati preko neta?

Nema šanse ukrasti reznicu, jer je malo drvce prethodno posađeno, da bi se zatim metnuo veliki kavez (metalni) da se ne bi našao netko i neupučen i zlonamjeran pa da ne napravi kakovu svinjariju.
Imam fotografiju u jednom časopisu. Skeniraču je i ubaciti da vide i ostali.

Evo i sličica objavljenih u časopisu Flora (broj: listopad/studeni 2006.)

Znaci, naoruzati se strpljenjem, i cekati...

@palmofan

Kakvo čudo!!!

E kad bi netko imao veze u zadarskom Gradskom poglavarstvu ili barem u upravi parka mogao bi se domoći reznice. Sadnja u veliki kavez je bila jedan od glavnih uvjeta australske vlade, jer bez toga ne bi Zadar dobio to drvo. I inače se ovo drveće mora saditi u kaveze, tako je npr. u botaničkom vrtu u Melbourneu australski stribor posađen u veliki kavez jer se boje vandalizma, što je i razumljivo zbog njegove rjetkosti.

Ma, nije samo "obican" vandalizam u pitanju.
I ovo sto bi mi hteli pelcer-kada bi ga svako uspeo zdipiti - ne bi ostalo ni cetine ni grancice ni korenka! Sve bi otislo u reznice!
Jedino, sto je i to vandalizam...(makar i u najboljoj nameri!)
Ali , kada drvce preraste kavez?!

To je dobro pitanje. Valjda će onda skinuti kavez jer će drvo već biti dovoljno veliko da mu vandali ne mogu nauditi. Budući da ovom drvetu predviđaju sličnu sudbinu kao i Pančičevoj omoriki, tj. da će se ubrzo raširiti svuda po svijetu, može se očekivati i da će se u značajnijoj mjeri rasprostraniti i kod nas. U bliskoj bi se budućnosti mogao puno saditi kao ukrasno drvo u parkovima.

a što je sa onom magnolijom koja je proklijala nakon 2000 god?jeste gledali u dokumentarcu ''tajni život biljaka''?japanski arheolozi ju našli u nekoj posudi s rižom.sjemenka stara 2000 god.,proklijala-procvjetala-skužili da takve magnolije više ne postoje.

Za tu magnoliju nisam čuo, ali sam pročitao da su izraelski botaničari uspjeli uzgojiti palmu datulje iz košćice koja je također stara 2000 godina. Biljka je ispočetka sporo napredovala i bilo je upitno da li će preživjeti. Nakon nekog vremena, zahvaljujući dobroj njezi znanstvenika, palmica je počela napredovati i normalno se razvijati. Znanstvenici smatraju da ova palmica pripada izumrloj vrsti datulje koja je nestala tijekom srednjeg vijeka. Znanstvenici se nadaju da ta datulja ima neka posebna svojstva koja nemaju današnje datulje a opisane su u drevnim tekstovima. Što se tiče australskog stribora, mislim da bi bio izuzetno lijepo božićno drvce, naravno ne posječen nego posađen u vrtu. Bila bi velika šteta sjeći ovo izvanredno vrijedno i rijetko drvo.

[hr][hr]

U jednoj enciklopediji sam našao podatak da je sjeme arktičkog vučjeg boba najstarije proklijalo sjeme. Ovo sjeme je neki rudar našao u spletu lemingovih jazbina i staro je čak 10000 godina!

Sto se tice mladih biljaka Wollemi pine ima ih kupiti ako ste zainteresovani samo ima i jedan problem a to je kako ih dopremiti do Evrope. Ovdje se prodaju mlade biljke 20 cm visine po cijeni od 75 AUS$ a to bi bilo nekih 50 eura (to bi bila enormno skupa biljka)i mogu vam reci da je potraznja za njima kao sto je onih godina bila potraznja za deterdzentom i kafom. Procitao sam negdje na ovom forumu da se u Zagrebu prodaju mlade sadnice Araucaria araucana po cijeni od 1700 kuna????????? je li ovo bila necija stamparska greska ili je taj prodavac lopov ravan Al Caponeu. Ako je zaista tako onda dolazim u Hrvatsku da otvorim rasadnik jer se one ovdje u punoj sezoni prodaju po cijeni od 14.95$ a van sezone 10.95$ a to bi po mojoj procjeni bila zarada od nekih cirka 7-8.000 procenata????????? Ko je ovdje LUD?

Daleko je jos Australlija...Ali, predvidjam da ce se wollemia pretvoriti u jako popularno drvo (kao nekad Panciceva omorika ili Metasequoia, ili Araucaria ('zmijobor'!) a onda cemo se i mi 'omrsiti'...

Slažem se s tobom. Australski stribor će se vjerojatno još u skoroj budućnosti proširiti po Mediteranu pa tako i u hrvatskom i crnogorskom priobalju. U početku će ovo drvo biti dosta skupo te će ga samo rjetki kupovati ali će se malo-pomalo proširiti krađom reznica i sjemenja. Uostalom, mislim da je tako bilo i sa palmama na jadranskoj obali, isprva su se vjerojatno prodavale po skupoj cjeni ali čim su počele stvarati sjeme postale su dostupne svima.
Inače, u jednoj enciklopediji ovo drvo zovu volemijski bor a ne australski stribor. Baš me zanima koji bi naziv bio ispravniji.

Koliko je meni poznato on je po genetskoj analizi svrstan u porodicu borova i zove se"wollemni pine" a ovo pine znaci "bor",a varijetet mu je "nobilis" mada genetski uopste nema varijetet nego su mu dodali ovo nobilis kao sto je vec ranije receno u znak pocasti covjeku koji je "slucajno" nabasao na drvo zaboravljeno i od Boga i od ljudi.