Pre nekoliko nedelja, jedan ljubitelj magnolija me je pitao da li imam obovatu. Po meni, ova magnolija zasluzuje svoje mesto na SB, pa da krenemo sa pricom...
Prirodno staniste ove magnolije je u Rusiji (Kurilska ostrva) i Japanu (ostrva Hokaido, Honsu i Sikoku).
U prirodnom stanistu raste na nadmorskim visinama od 600-1700m.
Jedina magnolija na svetu koja raste na ovim geografskim sirinama; nijedna vrsta magnolija nema severnije prirodno staniste na geografskim sirinama iznad 47 stepeni geografske sirine.
U Evropu je donesena prvi put 1877. Vec 1893 godine je dobila "Sertifikat prve klase", od strane Britanskog kraljevskog hortikulturnog drustva.
Ova magnolija se brzo razvija u velicanstveno drvo tropskog izgleda.
Listovi su duzine 50-60cm, sirine 20cm. Donja strana je prekrivena sitnim dlacicama.
Pupoljak je crveno-braon boje, a latice su krem bele boje sa prasnicima boje crnog vina.
Cvetovi su izuzetno mirisni, precnika 25cm. Miris je toliko jak, da moze
da se oseti po toplom suncanom danu na daljini od 100m.
Pocinje da cveta tokom maja ili juna meseca.
Šišarke su jarko crvene boje i podsećaju oblikom na šišarke borova.
Ovo nije iznenadjujuće, jer su magnolije tokom evolicije nastale posle četinara. Izgleda da je jedino sto su nasledile od četinara šišarke.
Iz nekog razloga naša klima joj pogoduje. Kao mlada raste izuzetno brzo, neverovatnih 1m godišnje.
Trpi mrazeve do -29C, sto ne iznenadjuje, s obzirom na prirodno stanište u severnom delu Tihog okeana.
Na ostrvu Hokaido (Japan) postoje šume gde dominiraju obovate visine 30m.
Kod nas ne moze da dostigne ovu visinu ali ipak formira visoko stablo i siroku krosnju. U prirodnom stanistu, obovata raste na planinama okruzenim okeanom. Klima je vrlo vlazna i hladna.
Kod nas uspesno raste na dva mesta, u Negotinu i Petrovcu na Mlavi. Igrom slucaja oba stabla se nalaze na nadmorskoj visini od oko 200m. Bez problema na otvorenom raste u Nemackoj, Velikoj Britaniji pa cak i u Švedskoj.
Nažalost, jedino javno mesto gde se moze videti u Evropi je (koliko je nama poznato) park Pruhonice, blizu Praga u Ceskoj Republici.
Evo i losih vesti: obovata ne reaguje ni na jedan hormon za oziljavanje. Novoizrasle grane nisu dovoljno savitljive za oziljavanje polozenicama. Posto drvo vrlo brzo raste, izuzetno je nezgodno za bilo koji nacin kalemljenja, jer cim zasecete nozem, umesto kambijuma, dolazite do srzi. Ostaje jedino razmnozavanje semenkama, ali i to je problem jer kod nas nema odgovarajucih bubica (polinatora). Ko mi donese teglu zivih bubica sa Kurilskih ostrva, dobija obovatu. Salim se, uz malo strpljenja, dobra slikarska cetkica moze da zameni bubice.
Tu je i nekoliko slika sa cvetovima u raznim fazama a neko se u Japanu potrudio i napravio animirani film:
www.youtube.com/watch?v=Eub0EBksnjM