Mislim da ovaj zanimljivi borovac zaslužuje svoju temu.
Ima li neko lična iskustva sa ovim četinarom? U svom vrtu, ispred kuće, zgrade,....? Ili ga je možda razmnožavao?

e sa njim nemam nikakvog iskustva,ali bih ga rado posedovao,prelep je..
pozdrav...

Neman ni ja iskustva po pitanju Pinus strobusa tj. Vajmutovog bora, samo znam da ga ima dosta u Futoškom parku kada ulaziš od banje (sa desne strane, pored kućica, gde ljudi žive). Znam da ne vole krečno zemljište i da odlično rastu na silikatnim podlogama. U Novom Sadu su skoro svi žućkaste boje jer je uglavnom krečno zemljište. Sušu ne podnosi, prirodno stanište su mu velika prostranstva severnoistočni deo Amerike, tu raste na hladnim sa puno vlage. Podnosi polu-senku i mraz. Najčešće strada od gljivice Preidermium strobi (po pitanju nje pitaj nekog stručnjaka) koja izaziva rak kore. Inače je prelep i pravi bolju zasenu leti od Pinus silvestris.

U mom kraju ima 'semenska sastojina' (- pre bih rekao grupa stabala) Pinus strobus. Skuplja se seme i seje u rasadniku.
Ima i par mladih kultura. Jedna je relativno blizu moje kuće (tačno iznad mene, jedno 2km uzbrdo) i nju su 2007 prvi put proređivali.
Ima solidan godišnji prirast.

Pinus strobus, Vejmutovac, je prelep bor, koji je poreklom iz Severne Amerike.
U svojim prahabitatima izgleda da postize i 75 metara visine, mada je uobicajeno da se napise oko tridesetak...
Brzina rasta je umerena (za borove) i posle dvadesetak godina iznosi oko 15metara.
Iglice su mu u grupi od pet, dosta dugacke i neznije nego kod domacih borova.
Mada bi bio potencijalno dobra vrsta za industrijsko posumljavanje, u Evropi mu izgleda nije sudjeno: veci zasadi redovno stradaju od nekakve glivice poreklomo iz Azije, a koja inace redovno 'nastanjuje' zbunove iz porodice Ribes (raznorazne bobice: ogrozd, borovnice itd) - te pre ili kasnije ozeze po Vajmutovcima...
Kao pojedinacno ili manja grupa stabala lako prezivljava nasu klimu, otporan je na preko minus trideset...
Sisarke su velike i drvenaste (10 do cak 20cm)
Mnogo lepo drvo!

U pitanju je oblik mehuraste rđe koja napada petoigličaste borove. Izaziva je gljivica Cronartium ribicola.
Avaj, slučaj sa mehurastom rđom je jako sličan slučaju raka kore pitomog kestena.
Kao što je američki kesten (Castanea dendata) stradao nakon unosa zaraženih kineskih kestenova (Castanea mollisima) tako je i mehurasta rđa uneta na američki kontinent preko zaraženih evropskih borova. Borovi iz azije i evrope kao što su himalajski bor i molika poseduju prirodnu otpornost na mehurastu rđu ali su od nje teško stradale američke vrste i to najviše zapadni beli bor (Pinus monticola), zatim Pinus flexilis i Pinus albicaulis. Nešto su bolje prošli šećerni bor (Pinus lambertiana) i strobus.
Kod strobusa je primećena jedna zanimljivost. Strobus dobro uspeva i na vlažnim i na suvljim staništima. Međutim dok se u predelima sa velikom vlažnosti vazduha "smrtnost" od mehuraste rđe kreće 80-85%; strobusi koji rastu u suvljim klimatskim uslovima pokazuju daleko veću otpornost na Cronartium ribicolu i kod njih je procenat uginuća samo 5%.
Ovo možda objašnjava ono što je Šaptačica još davno u jednoj temi iznela da se strobusi u Petrinji masovno suše. Dok recimo u Vojvodini dobro uspevaju, čak i u gradskim uslovima.

dobro je to za znati...

imam ja nekoliko strobusa, raste ko blesav.
al već smo negdje pričali o strobusima, čak sam i fotke metala, sjećam se....

Evo malo i mene da se bacim u raspravu. Imam jedan primjerak borovca.
Star je oko 11-12 godina, visina mu je nekih 6-7 metara. Jednu godinu je imao prirast čak 1,5 metara. Sve živo mu paše i suša i velika podzemna vlaga. Zbog podzemnih voda oko ovog bora propali su mi predivni primjerci španjolske jele, crnog bora i bora munjike, ali ovaj odoljeva i raste. Dok su pa velike suše, zemlja oko njega čak ispuca i opet je nemoguće preživjeti ove uvjete ali ovaj preživljava (bar kod mene).
Što se tiće oboljenja - zdrav je za sad ko dren.
Ubaciću slikice danas slikane - nisu neke kvalitete jer je dan danas bio dosta oblačan.

......Pinus strobus :

kad ti je počeo rađat?
ma sjećam se - tebe sam fektala da mi ponovo pokažeš taj bor jer me zanimalo kolko je narastao od prošle slike! to je bilo negdje u proljeće!
onda sam i ja ljepila fotke svog strobusa

Malo si pomiješala borove. Ono je bila rasprava o himalajskom boru, za njega si me tražila da ga ponovo slikam i pokažem što i jesam, a o ovom boru uopće nisam do sada sudjelovao u raspravi.

Darko, kao i obicno, biljke su ti ekstra!

DARKO-B citat:

Malo si pomiješala borove. Ono je bila rasprava o himalajskom boru, za njega si me tražila da ga ponovo slikam i pokažem što i jesam, a o ovom boru uopće nisam do sada sudjelovao u raspravi.

bit će da sam pomiješala
al zasigurno sam lijepila slike svoga vajmutovca....

da, darko ima krasne komade

drveni citat:

U pitanju je oblik mehuraste rđe koja napada petoigličaste borove. Izaziva je gljivica Cronartium ribicola. Avaj, slučaj sa mehurastom rđom je jako sličan slučaju raka kore pitomog kestena. Kao što je američki kesten (Castanea dendata) stradao nakon unosa zaraženih kineskih kestenova (Castanea mollisima) tako je i mehurasta rđa uneta na američki kontinent preko zaraženih evropskih borova. Borovi iz azije i evrope kao što su himalajski bor i molika poseduju prirodnu otpornost na mehurastu rđu ali su od nje teško stradale američke vrste i to najviše zapadni beli bor (Pinus monticola), zatim Pinus flexilis i Pinus albicaulis. Nešto su bolje prošli šećerni bor (Pinus lambertiana) i strobus. Kod strobusa je primećena jedna zanimljivost. Strobus dobro uspeva i na vlažnim i na suvljim staništima. Međutim dok se u predelima sa velikom vlažnosti vazduha "smrtnost" od mehuraste rđe kreće 80-85%; strobusi koji rastu u suvljim klimatskim uslovima pokazuju daleko veću otpornost na Cronartium ribicolu i kod njih je procenat uginuća samo 5%. Ovo možda objašnjava ono što je Šaptačica još davno u jednoj temi iznela da se strobusi u Petrinji masovno suše. Dok recimo u Vojvodini dobro uspevaju, čak i u gradskim uslovima.

E upravo ovo....

Ja sam se raspitivao oko strobusa, i kontaktirao sam čovjeka koji je diplomirao na njemu, i cijeli život radio s njima.

U principu, koliko se sjećam razgovora, nije se pokazao kod nas najbolje ( nemojte me držati za riječ, jer prošlo je 6 mjeseci od razgovora ).Znam samo da jedinke u Vinkovcima su u dosta lošem stanju.Imam jednog pored zgrade, i u obližnjem parku.Oba su poprilično slabog habitusa, i mislim da ih je dohvatila dotična gljiva.
I ako se dobro sjećam, nisu baš najsretniji po pitanu zagađenja.
Inače, blizu Vinkovaca HŠ imaju veću šumsku zajednicu ( plantažu ), eksperimentalno zasađenoga strobusa, ali nikada nisam otišao vidjeti...